Veličanstvena Deveta simfonija u d-molu Ludwiga van Beethovena bit će, kao kruna koncertnog programa 64. Splitskog ljeta, izvedena u srijedu 1. kolovoza s početkom u 21 sat u Meštrovićevom Kaštilcu. Jedinstveno bezvremensko djelo Beethovenova glazbenog genija pod dirigentskim će vodstvom maestra Ive Lipanovića izvesti solisti Antonija Teskera, Terezija Kusanović, Domagoj Dorotić i Luciano Batinić te Zbor i Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split. Ovim koncertom Opera HNK Split zaključuje projekt izvođenja čak pet Beethovenovih simfonija (svih "neparnih") započet početkom protekle kazališne sezone, u godini obilježavanja 190. obljetnice njegova rođenja.
Devetu je simfoniju, svoju posljednju, Beethoven skladao između 1822 i 1824, a praizvedena je u Beču u svibnju 1824. Po mišljenju mnogih glazbenih stručnjaka ona ne samo je jedno od njegovih najvećih djela, već i najznačajnijih djela u povijesti zapadne glazbe uopće. Beethovenova glazba opire se jednostavnoj klasifikaciji kao klasična ili romantična: njegov je svaki glazbeni korak bio korak prema istraživanju alternative klasičnoj bečkoj tradiciji, što je rezultiralo konačnim skokom koji je napravio u svojoj posljednjoj simfoniji, velikoj Devetoj. Mijenjajući dotadašnja mjerila i konvencije i prožimajući ih svojom osobnošću i neiscrpnom imaginacijom, pritom suočen s napredovanjem gluhoće, Beethovenov izraz kreće prema sve snažnijoj dramatičnosti, a životna borba kao da svoju konačnu pobjedu, svoj trijumf i uzlet doživljava u ovom djelu koje slavi humanost. U posljednjem stavku Devete, svojevrsnoj simfoniji u simfoniji, javlja se nešto dotad nečuveno, ljudski glasovi koji pjevaju Schillerovu Odu radosti. Uglazbljenje ove pjesme sazrijevalo je u Beethovenu tridesetak godina, da bi napokon izronilo u gotovo religioznom ushitu finala njegove posljednje simfonije. Od prvih taktova slavne simfonije sve se kreće prema fanfarama, koje najavljuju nešto ushitno i čudesno. Te završne fanfare, koje je Wagner nazvao Schrekensfanfare (zastrašujuće fanfare), ingeniozni je trenutak drame koji predstavlja prekretnicu u povijesti glazbe. Ta buka, taj sudar vodi oslobađanju himničke melodije i slavlju finalnog stavka, koji do današnjeg dana simbolizira najviše moralne i društvene vrijednosti zapadnoga svijeta te je kao takva izabrana kao himna Europske unije, simbolizirajući i Europu u širem smislu.
