Izložba „Životinja“, mlade osječke umjetnice Vlatke Škoro, u organizaciji HULU Split, otvara se u utorak, 25. kolovoza 2020., u splitskom Salonu Galić, gdje će se moći razgledati do 11. rujna 2020.
Ciklus Životinja kiparice Vlatke Škoro rastuća je serija s trenutno zastupljenih devet animalističkih skulptura – kozi Nensi, čovjeku Eri, ljenjivcu Gimnastičaru, mravojedu Marinu, afričkom divljem psu Alfi, nosatom majmunu Božidaru i Geoffroyevom majmunu pauku Pavlu, prikazanima na izložbama u Zagrebu i Osijeku, u Splitu se pridružuju dvije nove skulpture, orangutana Vjeke i tapira Trpimira.
Kustos projekta je Ivan Roth.
Izložba se može pogledati do 11. rujna Ulaz je slobodan.
ŽIVOTINJA
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ciklus Životinja kiparice Vlatke Škoro rastuća je serija s trenutno zastupljenih devet animalističkih skulptura – kozi Nensi, čovjeku Eri, ljenjivcu Gimnastičaru, mravojedu Marinu, afričkom divljem psu Alfi, nosatom majmunu Božidaru i Geoffroyevom majmunu pauku Pavlu, prikazanima na izložbama u Zagrebu i Osijeku, u Splitu se pridružuju dvije nove skulpture, orangutana Vjeke i tapira Trpimira.
Vlatkine životinje su u umjetničkom smislu samodostatne, one su produkt ekocentričnih stavova bez alegorije i simbolike. Izbor motiva i njihovo oblikovanje rezultat su Vlatkinog instinkta i umjetničkog impulsa kojeg običava bespogovorno slušati. Stavljanjem motiva u fokus umjetnica se koncentrira prvenstveno na njegovu plastičku strukturu. Likovna kvaliteta životinja ogleda se upravo u njihovoj biologiji u prirodnoj varijaciji nepravilnih, promjenjivih i dinamičnih linija, ploha i oblika, biološke karakteristike motiva su, naime, u službi likovnosti.
Svakoj životinjskoj vrsti potencirana je određena fizička ili ponašajna osobina upisana u genetski kod određene vrste, a posebice su naglašene one biološke karakteristike koje imaju atraktivnu kiparsku formu. Anatomske karakteristike pojedinih vrsta upravo su ključ kojim autorica bira motiv, bilo radi njihovih plastičkih (fizičkih) struktura ili specifičnih, uglavnom karakterističnim ljudima, oblika ponašanja. Potonje pak nije u antropomorfnom duhu već ukaz na postojanje specifičnih bioloških zakonitosti karakterističnih svakoj vrsti u kojoj je čovjek tek dio biološki raznolikog životinjskoga svijeta. Naturalistički duh ovih skulptura stoga je čisto teriomorfne prirode zasnovan na poštivanju okoline i svih njezinih dijelova.
Vlatkin umjetnički izričaj, stoga, nije aktivistički, umjetnost je to bez socijalnog angažmana zasnovana na čistoj likovnosti naturalističkog izraza kojoj je nositelj kiparski jezik. Ciklus Životinja zbir je autoričinih osobnih fascinacija prirodnim svijetom, rezultat je promatranja vlastita okruženja i, kako sama ističe, želje za učenjem. Vlatka pronalazi inspiraciju u pojedinim vrstama koje ju intrigiraju kako karakterom tako i kiparskom strukturom njihovih bioloških obilježja. Svoje su mjesto u ciklusu našli ljenjivac u liku Gimnastičara jednako kao mravojed Marin i novina u ciklusu – tapir Trpimir – koji zbog svojih upeačtljivih i bizarnih bioloških karakteristika posjeduju kiparsku kvalitetu i izazovnu plastičku strukturu. Božidar je nosati majmun, vrsta koju karakterizira vrlo rijetka upotreba agresije, a Geoffroyevog majmuna pauka (Pavle) karakterizira iskazivanje privrženosti grljenjem. Još jedan novitet u ciklusu je orangutan Vjeko vrsta koju karakterizira visoka razina inteligencije, vrlo je srodnih obilježja ponašanja ljudima. Čovjek, iako nije tematski fokus, jest prisutan u vidu lika Ere, suvremenog čovjeka u njegovoj surovoj formi jasno ocrtavajući okosnicu čitavog ciklusa činjenicom da je i čovjek tek jedna životinja u nizu, neodvojiv od ostatka prirode. Ideja proizlazi iz napuštanja antropocentrične vizije svijeta, osvješćivanja i razumijevanja okoline, odnosno posthumanističke stvarnosti u što Vlatka komponira izraze osobne fascinacije pojedinim životinjskim vrstama odražavajući vlastitu skromnost i humorni karakter.
Iz predgovora Ivan Roth
VLATKA ŠKORO
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Vlatka Škoro rođena je 1987. godine u Osijeku. 2010. godine magistrirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Stjepana Gračana.
Doktorirala je 2018. godine na Poslijediplomskom doktorskom studiju Kiparstvo, Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, pod mentorstvom red. prof. art. Peruška Bogdanića i izv. prof. dr. sc. Leonide Kovač.
Izlagala je na osam samostalnih i dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj. Sudjelovala je na brojnim radionicama i festivalima u Puli, Zagrebu, Vinkovcima, Našicama itd.
Dobitnica je Erste Grand Prix nagrade 2010. godine za skulpturu Indigo dijete.
Trenutno živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe
2020. ‘’Čopor’’, Galerija Bačva, Dom HDLU, Zagreb;
2019. ''Životinja'', Muzej likovnih umjetnosti, Osijek;
2019. ''Životinja'', Galerija Matice hrvatske, Zagreb;
2019. ''Stvarnost vs. virtualnost'', Galerija Greta, Zagreb;
2018. Javna prezentacija likovno-umjetničkog istraživalačkog dijela doktorskog rada ‘’Skulptura u kontekstu umjetne inteligencije’’, Galerija Bačva, Dom HDLU, Zagreb;
2015. ''Pol čovjek, Paul Newman'', Galerija SC, Zagreb;
2013. ''Bure baruta''(sa Igorom Rufom i Anom Petrović), Galerija Kazamat, Osijek;
2010. "Indigo dijete", Galerija SC, Zagreb
Skupne izložbe (izbor)
2019. XIII Memorijal Ive Kerdića – triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike Muzej likovnih umjetnosti, Osijek;
2018. ''Grad skulpture'', trg J.J.Strossmayera, Đakovo;
2015. XII Trijenale hrvatskoga kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb;
2014. ''Erste fragmenti X'', Dom HDLU Zagreb;
2011. ''Erste fragmenti 7'', Galerija Mali salon, Rijeka;
2010. "22.Slavonski biennale", Galerija likovnih umjetnosti, Osijek;
2010. Trijenale medaljarstva i male plastike "10. memorijal Ive Kerdića", Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
