U Hrvatskom narodnom kazalištu Split sinoć je svečano zatvoreno 64. Splitsko ljeto i dodijeljene su festivalske nagrade.
Kazališni festival 64. Splitsko ljeto je zbog vremenskih neprilika svečano zatvoren na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split, a ne kao što je bilo predviđeno u Meštrovićevom kaštilcu. Prije koncerta Gordana Tudora i Zagrebačkih solista dodijeljene su nagrade Judita za najbolja umjetnička dostignuća Festivala.
Na 64. Splitskom ljetu izvedena su, na dvanaest uglavnom ambijentalnih pozornica Splita i njegove bliže okoline, tri operna, osam dramskih, osam plesnih i sedam koncertnih naslova, održane su tri izložbe, jedna promocija knjiga i jedna pjesnička večer. Broju od ukupno 37 pojedinačnih izvedbi treba dodati i gostovanja Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Split na festivalima u Šibeniku i Dubrovniku.
Tradicionalno Slobodna Dalmacija, generalni medijski pokrovitelj Festivala, dodjeljuje nagrade Judita za najbolja umjetnička ostvarenja u glazbenom i dramskom programu.
Žiri Judite za glazbeni program radio je u sastavu Tatjana Alajbeg (predsjednica), Kosovka Čudina i Mirko Jankov. Juditu za najbolje umjetničko dostignuće u glazbenom programu 64. Splitskog ljeta žiri je dodijelio ansamblu „Antiphonus“ i tenoru Krešimiru Špiceru za koncert Amor' dolcegarbo.
Obrazloženje:
Glazbeno 64. splitsko ljeto ponudilo je tri operne izvedbe i sedam koncerata. Mogli smo pogledati premijeru Nabucca, reprizu Aide i već tradicionalnu izvedbu Ere s onoga svijeta u Vrlici. Sedam koncerata mali je broj, ali su, uključujući i večerašnji, u većini, imponirali kvalitetom. Čuli smo trojicu mladih i darovitih umjetnika: Aljošu Jurinića, Petra Čulića i Branimira Norca, dva komorna ansambla, Hrvatski barokni ansambl i ansambl Antiphonus, te IX. Beethovenovu simfoniju u izvedbi solista, zbora i orkestra i splitskog HNK, a pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića.
Koncert već proslavljenog mladog hrvatskog pijanista Aljoše Jurinića nije bio na očekivanom nivou zbog nedostatka temeljnih uvjeta solističkog recitala – primjerenog glasovira u primjerenom prostoru.
Taj isti otvoreni prostor Meštrovićevog Kaštilca gdje se zvuk raspršuje, a komunikacija udaljenih grupa glazbenika biva onemogućena, nije pogodovao ni velikom ansamblu HNK čija bi izvedba Beethovenove IX. simfonije sigurno bila uvjerljivija u drugačijim uvjetima.
S druge strane, Dioklecijanovi podrumi pokazali su se primjerenijim koncertnim prostorom u kojem su se kvalitetnim izričajem posebno istakli Hrvatski barokni ansambl i gitarist Petar Čulić.
Juditu za najvišu razinu umjetničkoga izričaja dodjeljujemo ansamblu „Antiphonus“ i tenoru Krešimiru Špiceru za koncert „Amor' dolcegarbo“. Večer ispunjena djelima uglavnom ranobaroknih skladatelja izazvala je neskriveno oduševljenje brojnoga slušateljstva u Dioklecijanovim podrumima. Vokalni ansambl predvođen Tomislavom Fačinijem, inače basom i čembalistom, bio je pojačan instrumentalnim sastavom te glasovitim tenorom Špicerom, sjajnim tumačem velebnih Monteverdijevih madrigala. Skladno muziciranje cijeloga sastava vrlo je uvjerljivo osvijetlilo i približilo nam suptilan zvuk davnih vremena, a svoje su zasluženo mjesto dobili i hrvatski majstori Ivan Lukačić i Vinko Jelić – u ranome baroku Europa je uistinu živjela na našim prostorima.
Na kraju ističemo ono što godinama ponavljamo – nužnost utemeljenja povjerenstva za Juditu za baletni program, jer plesni ansambl splitskoga HNK koji uzorno vodi gospodin Igor Kirov već niz godina daruje nam impresivan baletni program na Sustipanu.
Prosudbeno povjerenstvo Slobodne Dalmacije za dramski program u sastavu Nila Kuzmanić Svete, teatrologinja, Jasmina Parić, novinarka i kazališna kritičarka i Belmondo Miliša, glumac i ravnatelj Gradskog kazališta mladih Split jednoglasno je ocijenilo predstavu Orestija najvišim umjetničkim dostignućem 64. Splitskog ljeta i dodijelilo joj nagradu Judita.
Obrazloženje:
Autorski tim i glumački ansambl pod vodstvom redatelja Dejana Projkovskog ovom se snažnom i dojmljivom premijerom u produkciji samog festivala vratio na najbolji način tradiciji Splitskog ljeta koje su obilježile mnoge antičke drame, ali čiji je specifikum i otkrivanje novih ambijentalnih pozornica. U Sitno Gornje, prostor drevne Poljičke republike, skladno se uklopila dvije i pol tisuće godina stara Eshilova tragedija, povezujući na sadržajnoj i misaonoj razini davno minula vremena s današnjicom. Propitujući s Eshilom ljudsku prirodu punu nemira, dvojbi, mračnih nagona ali i želje za uspostavom harmonije, kreatori predstave iznjedrili su u sinergiji djelo visoke estetike i kvalitetnih glumačkih ostvarenja. Orestijom je uz to stvorena i nova ljetna pozornica s veličanstvenim pogledom na grad, more i otoke, a Split nakon dugo vremena dobio pravu ambijentalnu predstavu.
