U četvrtak, 26. rujna u 20 sati u Galeriji Doma mladih Split, Ulica slobode 28, otvara se završna izložba dugogodišnjeg fotografskog istraživanja Bojana Mrđenovića: Magistrala / Adriatic Highway, u organizaciji i produkciji udruge Mavena, uz tehničku i organizacijsku pomoć Multimedijalnog kulturnog centra Split i Platforme doma mladih.
Bojan Mrđenović obratio nam se 2017. godine sa željom da, zajedno s našim timom, produkcijski zaokruži tada već obilan fotografski ciklus u kojem dokumentira arhitekturu, krajolike, prilike i ljude na Jadranskoj magistrali, neposredno prije nego je za isti umjetnički projekt nagrađen novoosnovanom nagradom Marina Viculin međunarodnog festivala fotografije Organ vida. Fotografski projekt Magistrala Bojan Mrđenović razvija već šest godina kroz koje je sakupio više od 1500 analogno napravljenih fotografija, čiji uži izbor je već predstavljen javnosti na izložbama u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, a ovom izložbom u prostoru galerije Doma mladih, prezentirajući čak 150 analognih fotografija, zaokružuje svoj ciklus.
Jadranska magistrala, puštena u promet 1965. godine, urezana u uski obalni pojas između mora i planina, ponegdje uz samu plažu, nijemi je svjedok mijena nastalih uslijed neplaniranog i invazivnog razvoja turizma na našoj obali. Ljeti prebukirana automobilima, ljudima koji je pretrčavaju, neonskim reklamama, kupačima, turistima i prodavačima, zimi je sablasno prazni zavojiti podsjetnik na činjenicu da sveprisutni fenomen masovnog turizma rapidno mijenja demografsku strukturu domicilnog stanovništva koji uz tu magistralu živi. Već u ovom vremenskom rasponu od samo pet godina uočljive su promjene uz magistralu uzrokovane razvojem masovnog turizma, posebno divlje i pretjerane gradnje apartmana koji ponekad i sami “istrčavaju” na cestu, do napuštenih tvornica i industrijskih i proizvodnih pogona, koji se ruše da bi se dobilo više mjesta za apartmane. Mrđenović sve ove mjene dokumentaristički, objektivno uočava i one postaju predmet ovog foto istraživanja, kako Bojan Krištofić, u jednoj od kritika zagrebačke prezentacije ove izložbe navodi “…s jedne strane njegova ideja očito je bila prikazati Jadransku magistralu kao žilu kucavicu Hrvatskog primorja i Dalmacije, epsku prometnicu koja povezuje naselja i krajeve te istodobno pripitomljava uski obalni pojas između planina i mora, naoko donoseći niz taj put dah civilizacije. S druge strane, također se radi o lokalnoj žili kucavici banalne, brzopotezne varijante globalnog turizma, sa čijeg se glavnog toka sve brže i sve šire granaju kvarne kapilare sezonske ponude, od betonskih blokova koji prijete progutati preostalu tradicijsku arhitekturu duž obale, preko kakofoničnih reklama koje predstavljaju naročito napornu vrstu slikovnog zagađenja okoliša, do neprekidne opasnosti od razornih požara čiji rizik ovim procesom samo nastavlja rasti.”
Za razliku od prethodnih Mrđenovićevih fotografskih ciklusa, a svaki se zasniva na višegodišnjem istraživačkom radu i mnogo vremena provedenog na terenu u potrazi za najboljim svjetlom i kutem koji bi dočarao često napuštene interijere i arhitekturu u kojoj je nekad obitavao čovjek, ali je ona uslijed demografskih, političkih i inih promjena, ostala napuštena, u ovom ciklusu pred objektivnom se često nalaze ljudske figure. To su ljudi koje Mrđenović zatiče pored magistrale i u gradovima i mjestima kojima magistrala prolazi; turisti u vječnom tranzitu, turistički radnici koji nude izlete ili su preobučeni u nakaradne kostime kojima dodatno naglašavaju sav kič suvremene turističke ponude naše obale, ljude u svakodnevnim poslovima ili u dokolici koja je karakteristična bivanju uz plažu za ljetnih mjeseci, gužve, beskrajna fotografiranja te građevinske radove na svakom koraku. Ovdje jasno vidimo kontraste između onih koji su na odmoru i onih koji rade u uslužnom ili građevinskom sektoru i kojima sezona predstavlja jedini izvor prihoda.
Također, unatoč rapidnom razvoju digitalne fotografije, Mrđenović odlučuje ostati u domeni analognog, kako sam kaže, stoga što je kroz analogne alate učio o fotografiji, no oni su danas sve teže dostupni jer je potražnja za njima sve manja. Mrđenović koristi filmove od samo deset snimaka, i, mada naizgled ograničavajuće, to ga potiče da razmisli o svakoj fotografiji prije nego je napravi te da svojevrsni prvi odabir fotografija napravi na licu mjesta, što mu olakšava kasnije faze pripreme projekta i njegove prezentacije javnosti. Sam razvija filmove te ih onda skenira i printa, tako da je kod Mrđenovića riječ o zanimljivoj kombinaciji analognog i digitalnog, to jest o analognom procesu s digitalnim intermedijem.
___________________
Bojan Mrđenović rođen je 1987. godine u Virovitici. 2006. godine završio je opću gimnaziju u Daruvaru. 2011. godine diplomirao je na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti u Zagrebu. 2015. godine diplomirao je na diplomskom studiju filmskog i TV snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je tranutno angažiran kao umjetnički suradnik. Izlagao je na 15 samostalnih i vise desetaka skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Živi i radi u Zagrebu.
Jadranska magistrala, puštena u promet 1965. godine, urezana u uski obalni pojas između mora i planina, ponegdje uz samu plažu, nijemi je svjedok mijena nastalih uslijed neplaniranog i invazivnog razvoja turizma na našoj obali. Ljeti prebukirana automobilima, ljudima koji je pretrčavaju, neonskim reklamama, kupačima, turistima i prodavačima, zimi je sablasno prazni zavojiti podsjetnik na činjenicu da sveprisutni fenomen masovnog turizma rapidno mijenja demografsku strukturu domicilnog stanovništva koji uz tu magistralu živi. Već u ovom vremenskom rasponu od samo pet godina uočljive su promjene uz magistralu uzrokovane razvojem masovnog turizma, posebno divlje i pretjerane gradnje apartmana koji ponekad i sami “istrčavaju” na cestu, do napuštenih tvornica i industrijskih i proizvodnih pogona, koji se ruše da bi se dobilo više mjesta za apartmane. Mrđenović sve ove mjene dokumentaristički, objektivno uočava i one postaju predmet ovog foto istraživanja, kako Bojan Krištofić, u jednoj od kritika zagrebačke prezentacije ove izložbe navodi “…s jedne strane njegova ideja očito je bila prikazati Jadransku magistralu kao žilu kucavicu Hrvatskog primorja i Dalmacije, epsku prometnicu koja povezuje naselja i krajeve te istodobno pripitomljava uski obalni pojas između planina i mora, naoko donoseći niz taj put dah civilizacije. S druge strane, također se radi o lokalnoj žili kucavici banalne, brzopotezne varijante globalnog turizma, sa čijeg se glavnog toka sve brže i sve šire granaju kvarne kapilare sezonske ponude, od betonskih blokova koji prijete progutati preostalu tradicijsku arhitekturu duž obale, preko kakofoničnih reklama koje predstavljaju naročito napornu vrstu slikovnog zagađenja okoliša, do neprekidne opasnosti od razornih požara čiji rizik ovim procesom samo nastavlja rasti.”
Za razliku od prethodnih Mrđenovićevih fotografskih ciklusa, a svaki se zasniva na višegodišnjem istraživačkom radu i mnogo vremena provedenog na terenu u potrazi za najboljim svjetlom i kutem koji bi dočarao često napuštene interijere i arhitekturu u kojoj je nekad obitavao čovjek, ali je ona uslijed demografskih, političkih i inih promjena, ostala napuštena, u ovom ciklusu pred objektivnom se često nalaze ljudske figure. To su ljudi koje Mrđenović zatiče pored magistrale i u gradovima i mjestima kojima magistrala prolazi; turisti u vječnom tranzitu, turistički radnici koji nude izlete ili su preobučeni u nakaradne kostime kojima dodatno naglašavaju sav kič suvremene turističke ponude naše obale, ljude u svakodnevnim poslovima ili u dokolici koja je karakteristična bivanju uz plažu za ljetnih mjeseci, gužve, beskrajna fotografiranja te građevinske radove na svakom koraku. Ovdje jasno vidimo kontraste između onih koji su na odmoru i onih koji rade u uslužnom ili građevinskom sektoru i kojima sezona predstavlja jedini izvor prihoda.
Također, unatoč rapidnom razvoju digitalne fotografije, Mrđenović odlučuje ostati u domeni analognog, kako sam kaže, stoga što je kroz analogne alate učio o fotografiji, no oni su danas sve teže dostupni jer je potražnja za njima sve manja. Mrđenović koristi filmove od samo deset snimaka, i, mada naizgled ograničavajuće, to ga potiče da razmisli o svakoj fotografiji prije nego je napravi te da svojevrsni prvi odabir fotografija napravi na licu mjesta, što mu olakšava kasnije faze pripreme projekta i njegove prezentacije javnosti. Sam razvija filmove te ih onda skenira i printa, tako da je kod Mrđenovića riječ o zanimljivoj kombinaciji analognog i digitalnog, to jest o analognom procesu s digitalnim intermedijem.
___________________
Bojan Mrđenović rođen je 1987. godine u Virovitici. 2006. godine završio je opću gimnaziju u Daruvaru. 2011. godine diplomirao je na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti u Zagrebu. 2015. godine diplomirao je na diplomskom studiju filmskog i TV snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je tranutno angažiran kao umjetnički suradnik. Izlagao je na 15 samostalnih i vise desetaka skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Živi i radi u Zagrebu.
KUSTOSICA: Natasha Kadin
KUSTOSICE PROGRAMA NMG: Natasha Kadin, Tina Vukasović Đaković, Ivana Vukušić
DIZAJN: Nikola Križanac
POSTAV i DOKUMENTACIJA: Tihana Mandušić
TEHNIČKA ISPOMOĆ: PDM, MKC
DONATORI: Ministarstvo kulture RH, Grad Split, Splitsko-dalmatinska županija
MAVENU PODRŽAVA: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova
Aktivnost je dio projekta "Gradimo Dom zajedno", kojeg je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
