Iako smo ih ispratili podosta skeptično i bez neke vjere u njihove mogućnosti, hrvatski rukometaši na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj briljiraju. Nakon zagrijavanja protiv rukometnih rekreativaca iz Australije, Alžira i Egipta, pobjedili smo i po najavama snažne Mađare, i favorite Španjolce.

Prije samog prvenstva u reprezentaciji je odjeknuo slučaj Balić. Kao što smo već pisali, izbornik je tu da bira sastav i u to mu se nitko nema pravo petljati, jer samo on i odgovara za rezultat. Je li Balić imao mjesta u ovoj ekipi? Naravno da je, pogotovo uzevši u obzir ozljede koje su se dogodile Lackoviću, a sad i Lovri Špremu. No, nitko nema pravo reći kako Goluža nije sastavio dobru reprezentaciju. Rezultat je ipak mjerilo svega.

Ipak, iako su se u drugi krug plasirali bez poraza, dio hrvatske javnosti je nezadovoljan Kaubojima. Razlog je pobjeda protiv domaćina i jednih od glavnih pretendenata na zlato Španjolaca. Naime, neki mediji, a pod njihovim utjecajem i neki navijači, smatraju kako je Hrvatska trebala namjerno izgubiti utakmicu ne bi li izbjegla famozne Francuze u četvrtfinalu natjecanja. Kalkulacije se Hrvatima nikad nisu isplatile. Sjetimo se najpoznatijeg slučaja s europskog nogometnog prvenstva u Engleskoj, kada je Ćiro Blažević, želeći igrati protiv Njemačke pustio Portugalcima u zadnjem kolu skupine. Njemačka nas je tada pobjedila uz svesrdnu pomoć sudaca i krenula ka zlatnoj medalji, a mi smo otišli kući žaleći više za utakmicom protiv Portugala, nego protiv Njemačke. Nekoliko puta su i košarkaši probali „birati“ lakšeg protivnika iz druge skupine koji bi ih onda izbacivao iz natjecanja. Konkretno rukometaši imaju drugačija iskustva. Svi se sjećamo prvenstva u Njemačkoj kada su upravo Francuzi igrali jako loše u prvoj fazi natjecanja i jedva se plasirali u idući krug. Tada je Hrvatska odlučila u zadnjem kolu pobjediti i svjesno ići na Francuze. Hrvatski rukometaši su igrali pošteno i – ispali od Francuske.

No, sjetimo se i nogometne utakmice Engleska Hrvatska, kada su Hrvati, s osiguranim prvim mjestom odlučivali o tome hoće li na Euro otići Englezi ili Rusi. Već unaprijed smo bili osuđeni na „namjeran“ poraz, prodanu utakmicu. Ipak, u sred Londona Hrvati su pobjedili Englesku. Sjetimo se ponosa koji smo osjećali tada. Sjetimo se kako su taj rezultat i poštenje Hrvata veličali u svijetu (svi osim Engleza, naravno). Ima li to cijenu?

Odluka o pobjedi, odnosno puštanju utakmice je isključivo odluka stožera. No, pojam fair play, iako nema materijalnu vrijednost u smislu nagrade, mnogo znači u svijetu sporta. Fair play ne znači samo biti pošten kad ti rezultat ide u korist (kao što to rade neke od najboljih europskih nogometnih ekipa). Poštenje i sportska kultura se najbolje očituju u situaciji kad ne znaš hoće li tvoj fair play potez rezultirati dobrim ishodom. Hrvatska je na ovom prvenstvu pomlađena. Od starih, iskusnih asova ostao je samo Vori. Pobjediti domaćine pred uzavrelom publikom tim mladićima za samopouzdanje znači jako puno. Možda će baš to biti onaj presudni moment koji će im dati vjere da mogu i preko Francuza. A možda će i ispasti... Međutim, ono što je sigurno, svoj obraz su sačuvali i uvijek će ih se gledati kao poštenjačine. Zbog toga im kapa do poda. Uostalom, ako želiš biti najbolji, moraš pobjediti najbolje.

A mediji koji ih zbog toga kritiziraju...oni će kritizirati uvijek. Da su Hrvati izgubili od Španjolaca, onda bi ti isti kritičari pisali o nedorasloj Hrvatskoj, o padu na prvom pravom ispitu, lošoj predstavi protiv velikih, o strahu od Francuza, nemogućnosti da se nose s favoritima. Jer takvi mediji i jesu tu zbog kritiziranja. Zbog podizanja prašine. Zbog uzbrkavanja duhova. Zbog senzacionalizma. I baš oni će uzdizati reprezentaciju u slučaju potencijalne pobjede nad Francuskom, ali samo do prvog sljedećeg poraza. Onda će opet reći „e, da smo pustili Španjolcima....“.