Često kažemo da su članovi Hajduka dio najveće obitelji – navijačke. Kako izgleda kada su svi članovi jedne obitelji ujedno i članovi Hajduka i donatori u projektu otkupa dionica, pitali smo baš jednu takvu obitelj. Otac, Bojan Filipović, tajnik Društva prijatelja Hajduka Makarska, njegova supruga Tanja i dva sina ispričali su nam kako su postali donatori i što im to znači.
Kada ste se uključili i zašto?
Bojan: Uključio sam se odmah na FESB-u, nakon prezentacije cijelog projekta jer iskreno vjerujem da je to način na koji možemo sačuvati klub od neželjenih situacija poput prepuštanja na milost i nemilost političkoj opciji koja je u datom momentu na vlasti u Gradu Splitu koji bi onda kadrovirali ljude u Nadzorni odbor ili prodaje kluba nekom pojedincu ili grupaciji, koji bi bez dionica u vlasništvu udruge navijača mogao s klubom upravljati na način koji ne bi bio poželjan navijačima Hajduka, tj. koji ne bi bio u skladu s vrijednostima za koje se zalažemo.
Tanja: Uključila sam se naknadno, prvo s donacijom na ime starijeg sina, a poslije i još jednim nalogom na svoje ime, jer sam htjela i ja dati svoj doprinos navijačkom otkupu dionica, posebno kad sam vidjela koliko je to mom suprugu bitno.
Jeste sudjelovali u ranijim akcijama otkupa?
Bojan: Uplatili smo i 1.911 kn u projektu Ili jesmo ili nismo, a stavili smo na dres ime starijeg sina Nike, a ja sam i prilikom pretvorbe kluba 2008. u š.d.d. kupio simbolično jednu dionicu.
Tanja: Kupili smo svi i majice s natpisom DPH Makarska od kojih je prihod išao za otkup dionica.
Koja je reakcija najmlađih, što to njima znači?
Bojan: Stariji sin koji ima devet godina već zna da je njegovo ime na dresu, a naravno kupili smo dres koji će uskoro ići u okvir i na zid jer ga je skoro prerastao, dok mlađi sin za sada jedino prepoznaje grb Hajduka i dvije, tri hajdučke pjesme. Maksimum što od njega dobijem je par stihova "Zbog jedne ljubavi" i skandiranje Hajduk, Hajduk kad gledamo utakmice na TV-u. No, stariji već sad oko Božića sam pita kad će dobiti člansku, tu već ima svijest oko važnosti članstva, a s vremenom će postati svjesniji i važnosti "navijačkog kluba" i projekta za otkup dionica.
Odlučili ste se za mjesečne donacije? Jeli to lakši način?
Bojan: Mjesečne donacije su mi jednostavnije i prihvatljivije, jer ove iznose koje doniramo u ime nas četvero tako lakše podnosimo. Dvije donacije idu s mog računa, a dvije s Tanjinog, tako da u masi drugih računa prođu i ovi.
Što vas motivira i motivirate li vi druge da se priključe?
Bojan: Mene motivira želja za klubom sviju nas, želja da Hajduk ostane poseban, kako mu mnogi tepaju s razlogom, da ostane uvijek klub koji je na jedinstven način povezan sa svojim navijačima, a kroz stjecanje dionica od strane navijačke udruge Naš Hajduk klub će ostati i formalno dio nas i mi ćemo i formalno biti dio njega. Druge pokušavam motivirati tako da im ispričam upravo ovo što sam rekao u svojim odgovorima, da im prenesem svoja razmišljanja i eventualno pojasnim neke stvari koje im nisu dovoljno poznate oko samog načina stjecanja dionica i projekta Za sva vrimena.
Tanja: Mene motivira Bojanova volja i trud za svim ovim i preko njega sam postala svjesna cijelog projekta navijačkog kluba.
Imate li neku poruku za one koji se još nisu priključili?
Bojan: Svi koji dijele našu želju da Hajduk ostane zaštićen od neželjenih pojava koje su moguće obzirom je Hajduk športsko dioničko društvo, trebaju dati i svoj osobni doprinos da se ta želja i ostvari. Nemojmo misliti da će nam netko imaginaran kupiti i pokloniti dionice. Ako želimo naš klub, onda moramo preuzeti odgovornost i svojim djelima raditi na tome da Hajduk ostane klub sviju nas, a trenutno je najveća garancija tome otplata kupljenih dionica. Zato krenimo svi od sebe i uključimo se svojim donacijama i tako dajmo dio sebe u toj borbi da Hajduk i formalno bude jedno tijelo sa svojim navijačima.
