Na svečanosti dodjele pločica s imenom i prezimenom u znak zahvale za sudjelovanje u projektu Za sva vrimena bio je i Berislav Tomić.

Svaki navijač koji je ukupno donirao barem 7500 kuna i time postao stanar u Parku podno zapadne tribine Poljuda posebna je priča, pa tako i Berislav čiji je životni put posve neobičan.

-  Rođen sam 1979. godine, iste one kad je Poljud otvorio svoja vrata. Od 2006. živim u Njemačkoj, malom gradiću pokraj Frankfurta koji se zove Kelkheim. Prije toga sam proveo 12 godina u Francuskoj, u Dijonu, gdje sam kao 15 - godišnji izbjeglica za vrijeme rata, 1994. godine, došao s roditeljima i bratom. Inače, rodio sam se u Zenici, jednom od najzagađenijih gradova bivše države, a u Francuskoj sam izučio školu za kuhara majstora. Proteklih osam godina radim u jednoj od najvećih bolnica u Frankfurtu kao direktor proizvodnje u centralnoj kuhinji, prepričao je Berislav.

Zatim je pojasnio kako se u ovoj njegovoj životnoj priči stvorio Hajduk.

- To još datira iz vremena provedenog u BiH. Navijalo se tada za Čelik iz Zenice, logično, ali kao hrvatska obitelj imali smo i simpatije prema hrvatskim klubovima. Jedan prijatelj, koji je bio par godina stariji, mi je reka 'Bero, nas dvojica nećemo navijati za Dinamo, mi ćemo za Hajduk, oni imaju najstarije navijače u ovom dijelu Europe i najveći rival mu je Dinamo'. Baš se slično preslikalo i u današnje vrijeme s Hajdukom - mi protiv njih svih i od tada, preko prijatelja iz Francuske, iz Njemačke a i činjenica da mi supruga dolazi iz Dalmacije, ljubav prema Hajduku svakodnevno samo raste, nastavio je Berislav.

S ponosom Berislav prepričava da, što se Hajduka tiče, to što je daleko od očiju ne znači da je daleko i od srca.

-   Hajduk i utakmice pratim na sve moguće načine, od televizije, Hajduk Digital TV-a i svih mogućih portala i novinara po društvenim mrežama. A za vrijeme godišnjih odmora i posjete rodbini obavezno se ode na barem jednu utakmicu. Već par godina sam i pretplatnik Istoka iako u sezoni ne odem na više od dvije-tri utakmice, opisao je kako prati utakmice voljenog kluba.

Cijela obitelj Tomić su članovi Hajduka.

-  Normalno. Taj klub živimo, svakim danom i sve što se oko njega događa proživljavamo. Članske, pretplate, donacije, fan shop, web shop, sve. Kao što svaki čovjek na ovom svijetu ima osobnu iskaznicu, tako je i meni skroz normalno da svaki navijač, bilo kojeg kluba, treba biti i član istog. Inače, moja supruga je rođena u Njemačkoj, njoj je drag Eintracht Frankfurt i preko nje smo se i kćer i ja učlanili u Eintracht i par puta godišnje odemo na njihove utakmice, ponosno je istaknuo Berislav.

Povod za ovaj razgovor bilo je Berislavovo sudjelovanje u projektu Za sva vrimena.

- Nije mi trebalo puno razmišljanja. Sama činjenica da će ime ostati, kao što i naziv sam govori, zauvijek, to je nešto neopisivo. Zamisli kad ti za 50 - ak godina dođe sin ili kćer sa svojom djecom i kaže 'vidite djeco, ovo je ime vašeg djeda, on je bio dio ovog projekta'. Zar to nije ono nešto wow? A, sve je to krenulo 2018. godine s par prijatelja s kojima smo organizirali drugi summit društava prijatelja Hajduka u dijaspori uz pomoć prijatelja iz DPH Stuttgart i ljudi iz Našeg Hajduka. Kad su nam oni došli u goste i predstavili projekt, odmah sam se prijavio i evo me, tu sam, na slovu K, zbog početnog slova imena moje kćerke Karle, zaključio je Berislav.

Ako i vi želite svoje mjesto među tisućama navijača Bijelih na Poljudu postanite donator na https://nashajduk.hr/za-sva-vrimena/.