Izbornik Igor Štimac je ozbiljno ukoren od strane svog (službeno) nadređenog, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Davora Šukera. Naime, nakon što je Štimac, ponesen atmosferom proslave oslobođenja naših heroja Gotovine i Markača, brzopleto na Facebooku pozvao generale na izvođenje početnog udarca u utakmici protiv Srbije, podigla se velika medijska prašina. Čak je izbornik Srbije Siniša Mihajlović zaprijetio neodigravanjem utakmice u slučaju da se Štimčeva najava ostvari. Nakon svega, Šuker je poslao "posljednje upozorenje" izborniku kad su u pitanju njegovi medijski istupi bez suglasnosti HNS-a, a sam Štimac je rekao kako su njegove riječi izvučene iz konteksta i krivo prenesene.
Štimac se ponaša kao i svi novi korisnici Facebooka koji zadivljeno istražuju sve blagodati te društvene veze. Dojma sam da je izbornik toliko fasciniran mogućnostima komunikacije s fanovima da svaki slobodan trenutak osvježava stranicu u nestrpljivom iščekivanju notifikacija i lajkova. Tako je Štimac na svom profilu najavljivao utakmice, tražio pomoć pri slaganju momčadi, fanove je pitao savjete za taktiku... U zadnjih mjesec dana izbornikov fan page je tek neznatno manje aktivan od onog Vlade Republike Hrvatske. Međutim, baš kao i svi novaci na najpopularnijoj društvenoj mreži, Štimac je uletio u najopasniju zamku interneta – zaboravio je kako jednom napisano i na "fejs" objavljeno nepovratno odlazi u svijet i svi demantiji i opravdanja ne mogu popraviti načinjenu štetu.
Kada je zanos oko povratka generala malo popustio, Štimac je i sam postao svjestan gluposti koju je izjavio dok je lovio lajkove svih koji su bili opijeni slavljeničkom atmosferom tog dana. Naime, prema strogim propisima UEFA-e koja budno pazi na uplitanje politike u nogomet Štimčeva ideja je neostvariva. Dozvolu za tu akciju HNS nikad ne bi ni dobio. Dakle, kad bi protivnik Hrvatske bila čak i bilo koja druga reprezentacija, ideja bi za UEFA-u bila neostvariva, a posebno kad uzmemo u obzir da je protivnik Srbija, onda shvaćamo koliko je ideja neprihvatljiva. Takav potez HNS-a bi Srbi mogli i trebali shvatiti kao čistu političku provokaciju. Kako nakon takve izjave ozbiljno shvatiti izbornikov poziv da se u toj utakmici potrebno skoncentrirati samo na nogomet i zaboraviti na sve ostalo? Očito je i sam Štimac tu utakmicu koja je sama po sebi više od nogometa želio podignuti na višu razinu, prema nekim mišljenjima čak i iznad granice dobrog ukusa.
Svi smo mi oslobođenje generala doživjeli kao nacionalnu, čak i osobnu pobjedu. Rijetki su oni koji su uspjeli suspregnuti suze radosnice tog petka, 16. studenog. Međutim, koliko god Gotovina i Markač zaslužili priznanje, divljenje, zahvalu, ulice, trgove i medalje, njima nije mjesto na sportskom terenu, pogotovo ne na utakmici koja je i ovako prekrcana tenzijama. Uvjeren sam da bi se i sam Gotovina pristojno zahvalio na pozivu, a Štimac što prije mora naučiti da je Facebook kao dinamit – ako ga se pametno koristi, on je moćan alat. Ako se ne pripazi s njim, može uzrokovati velike probleme.
I za kraj, smatram da su spomenuti generali Markač i Gotovina zaista zaslužili da medijski pritisak na njih popusti. To su ljudi koji pet, odnosno sedam godina nisu bili sa svojim obiteljima u svojim domovima. Pokazali smo im koliko nam znače, koliko smo im zahvalni i koliko ih poštujemo. Sad je vrijeme da im damo zasluženi odmor, da se u miru vlastitog doma počnu navikavat na teško izvojevanu slobodu.
