Na današnji dan, 12. prosinca 1991. godine, osnovano je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana kao zasebna grana Hrvatske vojske, no preteča stvaranju HRZ-a i PZO-a prethodilo je osnivanje prvih zrakoplovnih skupina te hrabri pothvati hrvatskih zrakoplovaca. 

Tako su članovi aeroklubova Sinj i Split, 17. listopada 1990. godine, na sinjskom letjelištu Piket, osnovali prvu zrakoplovnu skupinu.  Već tri dana kasnije Skupina, koja je raspolagala samo sportskim zrakoplovima, na letjelištu Hvar vježba bacanje improviziranih bombi. Dana 28. travnja 1991. Splitsko – sinjska grupa prerasta u Zrakoplovni odjel unutar 4. brigade, da bi već početkom lipnja iste godine postao Samostalni zrakoplovni vod (SZV), s po jedinim letačkim i jednim padobransko – diverzantskim odjelom. Zapovjednik SZV-a 4. brigade postaje Matko Raos. Vod je prvi počeo s izviđanjem, uvježbavanjem, prevoženjem ljudstva i tehnike te diverzantskim akcijama oduzimanja tehnike, naoružanja i streljiva iz skladišta bivše JNA, da bi u noći s 15. na 16. lipanj 1991. izveo i svoj prvi noćni borbeni let. Početkom 1992. uslijedili su mnogi trenažni letovi SZV-a. Nažalost,  prilikom takvog jednog leta, 26. siječnja 1992. godine, dogodila se nesreća kada je zrakoplov uletio u žice visokonaponskog dalekovoda pokraj Sinja. Tom prilikom živote su izgubili piloti Bojan Vojvoda, Branko Fridel i Mladen Škalic, mehaničar Boris Kekez te padobranac Davor Šabić, dok je padobranac Zvonko Kovačević preživio s teškim ozljedama. Upravo na tom trenažnom letu su Branko Fridel i Mladen Škalic vršili preobuku na An-02, obučavao ih je Bojan Vojvoda. Tog dana je bilo preko 10-ak trenažnih letova.

I u drugim dijelovima Hrvatske istodobno se osnivaju manje zrakoplovne skupine. Tako su članovi aerokluba Slavonski Brod, 10. studenog 1990. godine, osnovali svoju zrakoplovnu skupinu. Iz skupine se, 5. Srpnja 1991. godine, izdvaja modelarska sekcija koja u suradnji s kriznim štabom osniva odjel daljinski upravljanih letjelica koje su služile za izviđanje.

Najveća osnovana zrakoplovna skupina bila je Čakovečka zrakoplovna skupina, osnovana 2. srpnja 1991.  Glavna zadaća osnovane skupine bila je skrivanje vlastitih zrakoplova te prihvat i skrivanje svih ostalih zrakoplova koji su stizali iz ostalih dijelova Hrvatske

Jedna od najaktivnijih osnovanih zrakoplovnih skupina svakako je bila Samostalni zrakoplovni vod pri Operativnoj zoni Osijek koji je osnovan 8. listopada 1991. Osnovao ga je vrhunski pilot Marko Živković, koji je letio na MiG-29. Vod je u svom sastavu imao nekoliko sportskih zrakoplova i poljoprivrednih aviona. Tijekom opsade Vukovara iz njih su, uz pomoć padobrana izbacivani sanduci s pomoći. Osim toga domišljatošću oružara, koji su od plinskih boca napunjenih eksplozivom izrađivali tako zvane bojler – bombe, iz aviona je na srpske položaje počeo padati i smrtonosan teret. Piloti SZV-a Osijek su u nešto više od mjesec dana izveli ukupno 35 borbenih letova prilikom kojih su izbacili 68 bombi i 17 sanduka streljiva i medicinskog materijala. Zbog toga je iz Srbije dopremljen najmoderniji raketni sustav. Dana 2. prosinca 1991. godine, jedna raketa ispaljena iz tog sustava, pogodila je An-2, iznad Otoka pored Vinkovaca, u kojem su poginuli osnivač voda Marko Živković te drugi pilot Mirko Vukušić i padobranci Ante Plazibat i Rade Griva. 

Dana, 22. rujna 1991., zarobljen je i prvi zrakoplov Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva (JRV). Prilikom niskog leta, nedaleko Petrinje, helikopter JRV-a Mi-8 biva pogođen pješačkim naoružanjem te se prinudno spustio u polje kukuruza. Do helikoptera stižu pripadnici Zbora narodne garde i zarobljavaju ranjenog pilota. Odmah je pozvana posada iz Lučkog koja uspijeva osposobiti helikopter za let te ga uspješno preletjeti na letjelište Lučko. Odmilja helikopter dobiva nadimak "Stara Frajla".

U rujnu 1991. osnivaju se i prve bojne zračnog navođenja i promatranja, koje osposobljavaju prve radare i sustave dojavljivanja, a organiziraju se i prve protuzrakoplovne snage. Uvođenjem prvih radara u operativnu uporabu brigada ZMIN je odigrala presudnu ulogu: otkrivene su i praćene stotine ciljeva i time dan doprinos ravnoteži snaga na bojištu. Djelotvornost brigade ZMIN i gubici koji su naneseni neprijateljskoj vojsci izravno su utjecali na značajno manju uporabu neprijateljskoga zrakoplovstva.

Tijekom najžešćih sukoba u istočnoj Slavoniji i Vukovaru, 25. listopada 1991. godine, kapetan I. klase Rudolf Perešin, preletio je tijekom izviđačkog leta iznad Hrvatske i Slovenije, sa svojim  zrakoplovom MiG-21R, na aerodrom u Klagenfurt. Nakon slijetanja prijavio se austrijskim vlastima te izjavio "Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!". Ovaj domoljubni čin velikog hrvatskog zrakoplovca uvelike je pridonio internacionalizaciji nametnutog sukoba i agresije na Republiku Hrvatsku te pokazao put drugim hrvatskim pilotima. Nakon četiri dana Rudolf Perešin se vratio u domovinu i priključio redovima HRZ-a.

Nedugo nakon preleta Rudolfa Perešina, još trojica hrvatskih pilota prelijeću zrakoplovima JRV u Hrvatsku. Tako 4. veljače 1992. u sumrak, kapetan I. klase Danijel Borović, svojim zrakoplovom MiG-21bis prelijeće s aerodroma Željava na aerodrom Pula čime Hrvatskoj donosi prvi nadzvučni borbeni avion. Još dvojica hrvatskih pilota, kapetan I. klase Ivan Selak i kapetan Ivica Ivandić, 15. svibnja 1992. godine, prelijeću sa svojim zrakoplovima MiG-21bis na aerodrome Zagreb odnosno Split. Ovim hrabrim činom HRZ postaje bogatiji za još dva nadzvučna borbena aviona, koji nešto kasnije postaju "Osvetnik Dubrovnika" odnosno "Osvetnik Vukovara". Nakon Ivandićeva preleta u Split, osiguravaju se uvjeti za prihvat, opsluživanje i daljnje letenje zrakoplova MiG-21 HRZ-a. Tako je 1. srpnja 1992. iz potkopa Pantana uspješno obavljena prva borbena operacija, na dubrovačkom bojištu, s "novim" hrvatskim zrakoplovima.

Nažalost, nedugo nakon, u napadu na zapovjedno mjesto pobunjeničke vojske, jugozapadno od Dervente, 24. lipnja 1992. godine, oboren je MiG-21 HRZ-a prilikom čega je poginuo pilot pukovnik Antun Radoš, tada jedan od najiskusnijih hrvatskih borbenih pilota.

Od kraja 1992. do sredine 1994. nabavlja se zrakoplovna tehnika za HRZ. Tako su nabavljeni transportni i borbeni helikopteri te borbeni avioni. Tijekom 1993. i 1994. nije bilo značajnijih borbenih operacija zrakoplova HRZ-a,  a novopristigli avioni su se uglavnom koristili za obuku letačko-tehničkog osoblja i pilota. Ipak iznimka su bili napadi na srpske topničko-raketne položaje s kojih su gađani veći hrvatski gradovi. Na jednom takvom letu, u namjeri da onemogući raketiranje hrvatskih gradova, 14. rujna 1993. godine, jedan avion MiG-21 HRZ-a je oboren, dok je pilot bojnik Miroslav Peris poginuo.

Za vrijeme intenzivne obuke i vježbovnih letova, za operacije koje će uslijediti HRZ je pretrpio još jedan gubitak, naime tijekom izvođenja pokazno-taktičke vježbe na poligonu Gašinci, 21. travnja 1995. godine, srušio se MiG-21 HRZ-a pri čemu je poginuo pilot bojnik Zlatko Mejaški.

Tijekom najznačajnijih vojno-redarstvenih operacija "Bljesak" i "Oluja" borbene komponente HRZ-a odigrale su važnu ulogu. Nažalost ni ove operacije nisu prošle bez gubitaka, tako je drugog dana operacije "Bljesak", 2. svibnja 1995. godine, pri izvršavanju borbene zadaće na području Stare Gradiške poginuo pukovnik Rudolf Perešin, zapovjednik 21. eskadrile lovačkih zrakoplova. 

Nakon rata, u mirnodopskom razdoblju, za potrebe HRZ-a nabavljaju se novi školski avioni i helikopteri te se težište stavlja na obuku pilota i tehničara. Na žalost HRZ ni u poslijeratnom razdoblju nije bio pošteđen gubitaka kako zrakoplova tako i pilota. Tako je pokraj Velike Gorice, 14. kolovoza 1996. godine, pao MiG-21 te poginuo pilot bojnik Ivan Bosnar.

Na 10. obljetnicu VRO "Oluja", 5. kolovoza 2005. godine, službeno je osnovana i akrogrupa HRZ-a "Krila Oluje". Od svog osnutka do danas izvode nastupe u domovini i inozemstvu te svojim letačkim programom pokazuju visok stupanj obučenosti i vještine pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Ove godine akrogrupa je nastupila na  na najvećim svjetskom vojnom aeromitingu Royal International Air Tatoo (RIAT) gdje je za svoj nastup osvojila najprestižniju od šest nagrada koje se dodjeljuju, čime je potvrdila svoju dominaciju u samom vrhu akrobatskog letenja.

Poslijeratnih godina se nabavljaju i novi transportni te protupožarni avioni i helikopteri te HRZ intenzivno sudjeluje u pomoći civilnom stanovništvu kako u domovini tako i inozemstvu. Svojim humanim radom postaju najbolji promotori Hrvatske u svijetu. Do sada su naše protupožarne snage u sastavu HRZ-a gasile požare u Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Izraelu i Portugalu. Također piloti i ostalo zrakoplovno osoblje HRZ-a sa svojim helikopterima već dugi niz godina sudjeluju u NATO operaciji mira KFOR na Kosovu.

Transportni helikopteri svakodnevno već dugi niz godina obavljaju letove hitnog medicinskog prijevoza te traganja i spašavanja unesrećenih. Godišnje prevezu preko 500 pacijenata i odrade preko 1300 letova. Dobitnici su brojnih priznanja u Republici Hrvatskoj.

Od samog svog osnutka do danas Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, predstavlja nositelja razvoja sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske. Hrvatski zrakoplovci su iz gotovo ničega stvorili respektabilnu snagu na ponos svima, no nažalost kao i uvijek u Hrvatskoj, političkim odlukama su pojedine sastavnice HRZ-a ili potpuno ugašene i uništene ili dovedene na sam rub egzistencije. Iz svega navedenog, kroz ovih 25 godina djelovanja, jasno je da Hrvatska mora imati snažno i suvereno ratno zrakoplovstvo s modernom zrakoplovnom tehnikom, kako bi i dalje bila jedan od jamaca slobodne i suverene Hrvatske.

Svim sadašnjim i bivšim pripadnicama i pripadnicima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, kao i njihovim obiteljima čestitamo njihov dan!