Na današnji dan, 15. svibnja 1992., su na hrvatsku stranu preletjela dvojica pilota, Ivan Selak i Ivica Ivandić. Slijedeći svoje prethodnike Rudolfa Perešina i Danijela Borovića, spomenuta dvojica pilota su sa svojim avionima MiG-21bis preletjela s aerodroma Ponikve kraj Užica u Srbiji na hrvatske aerodrome. Prvi je, u 12:35 sati, na zagrebački aerodrom sletio kapetan I. Klase Ivan Selak, dok je kapetan Ivica Ivandić sletio 10 minuta kasnije na splitski aerodrom.
Priprema i planiranje samog preleta je počelo već sredinom 1991. kada su Selak i Ivandić odlučili da će preletjeti zajedno i sa svojim avionima, međutim tada je situacija bila nepovoljna jer Hrvatska u to vrijeme nije raspolagala s pogodnom zračnom lukom u svojim rukama. Nedugo zatim je uslijedila nesreća (požar na avionu) zbog koje Ivandić nije neko vrijeme letio, a Selak je, 5. listopada 1991., teško stradao u padu Utve-66, dok su dvoje njegovih kolega pritom poginuli. Zbog te nesreće Selak nije letio sve do sredine ožujka 1992. godine.
Početkom svibnja 1992. zbog širenja rata u BiH, završeno je napuštanje bihaćke zrakoplovne baze Željava na aerodrom Ponikve kod Užica u Srbiji. Prilika za zajednički prelet dogodila se neočekivano, 15. svibnja 1992., tijekom uvježbavanja programa za obilježavanje "Dana vazduhoplovstva" kad je Selak "upao" kao zamjena za jednog pilota koji je otpao zbog zdravstvenih problema. Jedini potencijalni problem je predstavljalo gorivo pošto je Ivandić trebao poletjeti u prvom paru, a Selak u četvrtom paru. Bilo je upitno hoće li Ivandić, kada Selak poleti, imati dovoljno goriva za prelet na jednu od hrvatskih zračnih luka. Dogovorili su se da kad Ivandić čuje kako Selak daje uobičajenu radijsku poruku nakon polijetanja, provjeri količinu goriva i procijeni hoće li imati dovoljno za prelet te ukoliko bude imao dovoljno goriva kratko potvrdi riječju "drugi" putem radioveze, što je značilo da je sve uredu i da se oboje mogu odvojiti od svojih vođa. Pošto su obojica letjeli kao iskusniji stariji piloti na pozicijama pratitelja mlađih vođa, od svojih vođa su se odvojili neprimjetno. Selak je nakon odvajanja od vođe, odbacio dodatni spremnik goriva i nastavio nisko i nakon 19 minuta uspješno sletio na zagrebački aerodrom. Kako je Ivandić letio na zrakoplovu koji nije imao dodatni podtrupni spremnik goriva, a prethodno je odletio već pola zadane rute, nakon odvajanja od vođe prilagodio je parametre leta kako bi imao dovoljno goriva za sletjeti na splitski aerodrom, na koji je uspješno sletio s preostalom količinom goriva za oko još 3 min leta.
Tim preletima HRZ je postao bogatiji za još dva borbena zrakoplova, dok je moralni učinak na mladu hrvatsku vojsku bio ogroman. Selakov MiG-21bis (ex YU 17235 c/n N2741) dobiva evidencijski broj 102 i kasnije postaje , "Osvetnik Dubrovnika", dok Ivandićev MiG-21bis (ex YU 17167 c/n N4051) dobiva evidencijski broj 103 i nedugo kasnije postaje ,"Osvetnik Vukovara''.
Nakon Ivandićeva preleta na splitski aerodrom osiguravaju se uvjeti za prihvat, opsluživanje i daljnje letenje zrakoplova MiG-21, što je rezultiralo i prvim uspješnim djelovanjem dvaju hrvatskih MiG-ova, 1. srpnja 1992., na dubrovačkom području.
"Osvetnik Dubrovnika" je aktivno korišten u kasnijim borbenim operacijama te i nakon rata sve do 2004. godine kada je rashodovan. Nažalost , 14. rujna 1993., "Osvetnik Vukovara" je oboren pri čemu je poginuo pilot pukovnik Miroslav Peris.
Piloti Ivan Selak i Ivica Ivandić su nakon preleta aktivno sudjelovali u obuci, trenažama i najvažnijim borbenim operacijama tijekom rata. Nakon rata pilot Ivan Selak postaje probni pilot Zrakoplovno tehničkog zavoda, kasnije probni pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva sve do umirovljenja u činu brigadira prošle godine, dok pilot Ivica Ivandić postaje nastavnik i instruktor letenja te kasnije prelazi u Zapovjedništvo HRZ-a sve do umirovljenja u činu pukovnika.
