Kraj je 50ih godina. Split se sve brže oporavlja od posljeratne devastacije. Diljem grada niču stambene zgrade koje će zbrinuti desetke tisuća pridošlih stanovnika. Nestaju polja, a širi se betonska džungla.
No sve do 1962. godine, jedina izražena vertikala bio je kampanel Sv. Duje. Sve dok se nije pojavio tip zgrade koja će zauvijek definirati moderno lice Splita - neboder.

Prvi u dugom nizu visokih zdanja bio je Pomgradov neboder, lociran na Dobrom, u jugozapadnom kutu Trga Hrvatske Bratske Zajednice. Sa svojih 13 etaža bio je pravo arhitektonsko čudo u gradu koji je do tada navikao na blokove zgrada najveće visine pet katova. I kako to obično biva u Splitu, podigao je poveću prašinu. Sukobile su se dvije struje. Ona konzervativna, navikla na kućice s crvenim krovovima i atmosferu "malog mista" i one struje koja je Split zamišljala kao pravu metropolu Dalmacije, definiranu širokim avenijama i visokim neboderima. Danas je više nego očito koja struja je prevladala.

"Premotajmo" sada 50 godina u budućnost. Sve popularnija pojava obnove zapuštenih fasada uspješno je zaobilazila najstariji splitski neboder. Zgrada je iz godine u godinu bila u sve lošijem stanju. Više boje je otpalo, nego što se nalazilo gore. Stoga je posebno zadovoljstvo svjedočiti skelama koje su se prije nekoliko dana pojavile na južnom pročelju. Napokon je došlo vrijeme da Pomgrad zasja starim sjajem, kakav i zaslužuje kao pionir arhitekture koja je definirala moderno lice grada pod Marjanom.