Udruga privatnih vlasnika stanova, kuća i zemljišta pozdravlja prijedlog novog zakona kojim bi se trebao riješiti problem zaštićenih najmoprimaca, rekao je u srijedu na konferenciji za novinare udruge njezin predsjednik Ivan Matetić. On je, međutim, iznio i dosad malo poznate podatke o golemim sredstvima koja se već dva desetljeća slijevaju u državnu i lokalnu blagajnu od otkupa društvenih stanova, a koja nikad nisu upotrebljena u zakonom propisano rješenje stambenih problema zaštićenih najmoprimaca.
Kako je poznato, novim prijedlogom zakona država i lokalna uprava će zaštićenim najmoprimcima pokriti 65 posto etalonske cijene građenja stana do kvadrature koja im "pripada" s obzirom na broj članova kućanstva, ili će im u najam ponuditi svoje stanove koje u pravilu tek treba izgraditi. Udruga takav model pozdravlja, ali ipak smatra da novi zakon i njima krši ljudsko pravo na uživanje u vlasništvu, jer propisuje da stanarima koji nastave stanovati u njihovim stanovima - ili trajno ili do selidbe - ne smiju naplaćivati najamninu veću od 15 kuna po metru kvadratnom što je - posebno u atraktivnijim kvartovima - daleko ispod tržišnih najamnina. Pritom, najamnina bi se imala postepeno povećavati u sljedećih deset godina.
Svoje zahtjeve vlasnici stanova podupiru brojnim presudama, od Ustavnog suda do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, koji je u više navrata presuđivao da se stanarsko pravo ne može tretirati kao vlasništvo, a o tužbi zaštićenih najmoprimaca nije ni odlučivao nego je u prethodnom postupku proglasio nedopustivom, jer zadire u tuže vlasničko pravo. Isto je ispisano i u nekoliko verzija zakona kojima se ovaj bolni problem u kojem će teško biti zadovoljene obje strane.
No, najvažnije je što država - bez obzira na nekoliko "inkarnacija" zakona kojima se ovo pitanje pokušavalo riješiti - dosad nije učinila doslovno ništa, a još 1991. je bilo predviđeno da čak 90 posto sredstava od otkupa društvenih stanova bude utrošeno na kupnju stanova u koje bi se uselili zaštićeni najmoprimci. Kasnije se taj postotak mijenjao, ili se dijelio između države i jedinica lokalne uprave, tako što je 55 posto išlo u državni, a 45 u gradski ili općinski proračun. Taj će novac stizati sve do 2022.
- Dosad je time prikupljeno više sredstava nego bi trebalo da se po tržišnim cijenama kupe stanovi za sve zaštićene najmoprimce u zemlji. Zato je pravo pitanje tko je opstruirao i opstruira provedbu zakona, svađa narod, i još krši temeljna ljudska i vlasnička prava privatnih vlasnika stanova, rekao je Matetić. Naravno, golemim sredstvima nije dosad riješeno ništa.
Brojke koje je Matetić iznio, temeljem podataka koje su dobili od financijskih službi grada još 2009., doista su nevjerojatne. Za udrugu je taj posao odradila agencija za ekonomske i financijske usluge KriFin iz Splita. Koristeći samo službene podatke Grada, ispada da je od 1992. do 1996. u blagajnu od otkupa stiglo 113,4 milijuna kuna, od čega je 90 posto trebalo biti korišteno namjenski, za kupnju novih stanova. Samo kamatama propisanim od HNB-a, taj je iznos do 2009. narastao na skoro 275 milijuna kuna, odnosno 37,6 milijuna eura, što je - izračunali su tada - uz cijenu od 2000 eura po kvadratu bilo dovoljno za ravno 269 stanova po 70 kvadrata.
Kad je promijenjen "gradski" postotak u prihodu od otkupa, nakon 1996., do 2009. je pristiglo još skoro 232 milijuna kuna. Dobar dio tih sredstava bio je namijenjen i za socijalne stanove, ali trećina je i dalje išla za problem najmoprimaca. Dodajmo tome i predviđena sredstva koja će od kupovine na rate stići do 2022. i od ukupnog računa zavrti se u glavi: uz spomenutu cijenu kvadrata moglo se kupiti 360 stanova od po 70 metara četvornih, ili 426 po 60 metara. Naravno, nikad nije kupljen ni jedan.
S obzirom na katastrofalno stanje gradske blagajne, jedino preostalo pitanje je parafraza onoga iz popularne internet zezalice:
A di su pare?
