Sve je više stranaca koji kraće ili duže vrijeme žive u Splitu, imaju čak i svoju Facebook grupu u kojoj razmjenjuju iskustva ili nalaze nove prijatelje, a jedan od problema s kojima se suočavaju jednako kao i svi stanovnici grada jesu i troškovi. Posebno to vrijedi za kratkotrajne posjetitelje, one koji su u Splitu duže nego obični turisti, a prekratko da bi se mogli nazvati stanovnicima grada. Jedna od takvih je i američka blogerica Gigi Griffis, koja putuje svijetom sa svojim psom. Mjesec dana je boravila u Splitu, i izložila na blogu svoja iskustva. Nekome će se učiniti da su joj ponekad prohtjevi bili veliki, no dobro ih je pročitati.

Gigi je u Splitu bila u studenome i početkom prosinca, i očito uživala u toplim danima. Troškovi su joj  vrlo precizno izračunati. Stan (garsonjera u centru grada) je platila prilično skupo, ali ne i neočekivano s obzirom da je u njemu boravila samo mjesec dana, 4260 kuna (750 dolara). Na transport (ne računajući putovanje u Split i iz Splita) je potrošila 134 kune, kupovinu hrane i osnovnih potrepština 1111,79 kuna, a na jelo i piće u kafićima i restoranima 844,46 kuna. Na hranu za psa, ostale potrepštine i veterinara potrošila je 429,80 kuna, razne aktivnosti 317 kuna, te na poklone i poštarinu 331 kunu. Ukupno, 7435,05 kuna, odnosno 1317,87 dolara.

Kako je objasnila, stan za kojega kaže da je bio prekrasan, smješten odmah uz Dioklecijanovu palaču našla je preko Airbnb-a, a izabrala ga je unatoč nekim jeftinijim opcijama od oko 500 dolara koje joj se očito nisu naročito svidjele. Putovala je trajektom na Šoltu i u Stari Grad, i kaže da su joj cijene bile vrlo prihvatljive, pomalo drukčije nego što je uvriježeni domaći stav.

S hranom se snalazila koristeći, kako kaže, "tradicionalnu hrvatsku kulturu", pod čim podrazumijeva da se račun obično ne dijeli, nego svaki put drugi iz društva plati račun.

"Također, nije uobičajeno da žene plaćaju račun, pa će muškarac obično inzistirati na tome da plati, čak i ako je samo prijatelj, piše Gigi.

Osim toga, zadovoljna je bila cijenama, plaćajući dva dolara za kapućino, ili isto toliko za pizzetu, a mnogo je hrane kupovala i na Pazaru i kuhala kod kuće. Aktivnosti su joj se svodile na (besplatne) šetnje gradom, otocima i plažama, pa je većinu navedenog novca potrošila u jednom splitskom wellness centru, te gledajući filmove u kinima, za koje kaže da imaju "smiješno male cijene od 4 do 6 dolara". Uštedjela je i time što je obilazila okolicu Splita vozeći se na motociklu jednog prijatelja, koji je sam snosio sve troškove goriva.