Danas je na sjednici splitskog Gradskog vijeća bilo interesantno. Većinu pažnje pridobio je Hajduk, no održana je rasprava, te glasanje o još jednoj interesantnoj stvari. Ne, ne radi se o nebitnim podacima poput rupe u proračunu u iznosu od 44 610 451 kune. Radi se o jednoj investiciji, teškoj pola milijuna kuna. Ne radi se o nikakvom novom dječjem igralištu, sanaciji zapuštene šikare, akciji čišćenja grafita ili krpanju ceste pune rupa. Radi se o nečemu mnogo potrebnijem – golemom križu na vrhu Marjana.

Gradska vlast čvrsto stoji iza svog viđenja Splita kao „katoličkog grada“, te sve svoje napore ulaže da udovolji njegovim građanima. Njihova vjera toliko je jaka da su odlučili napraviti najveći križ do sada. Onaj koji je na Telegrinu bio prisutan od 1900. do 1917. godine bio je visok osam metara. Novi će biti skoro tri puta veći, visine 22 metra. Postavlja se očito pitanje opravdanja ovakvih dimenzija, posebno s obzirom na činjenicu da odgovorni tvrde kako grade isključivo kopiju starog križa, vraćajući ga na mjesto na koje pripada.

Gradnja križa je današnjim glasovanjem odobrena, a zabrana bilo kakve gradnje na Marjanu koja je na snazi sve dok se ne donese novi prostorni plan, očito nikoga ne zabrinjava previše. Željko Kerum uvjerava kako gradnja križa građane neće koštati ni kune jer postoje donatori koji su spremni sve financirati, no u tekstu odobrenja Gradskog vijeća stoji da je glavni financijer Grad Split. Nekako nas cijela priča podsjeća na Zapadnu obalu, koja također nije trebala koštati ni kune. Besramno laganje očito nije problem velikim katolicima kao što je gradonačelnik.

Nakon što smo upoznati s činjenicama, možemo se samo zapitati grade li vladajući spomenik za Split i njegove vjernike ili za same sebe? Pomalo su nespojivi porivi iskrenih vjernika sa ispadima megalomanije poput ovog. Mnogi će reći da možemo barem odahnuti jer se stometarski Isus više ne spominje kao opcija, no ipak moramo biti svjesni prioriteta u gradu čije su financije na rubu ponora i koji je svaki dan sve zapušteniji. Splitu će trebati mnogo pravih vjernika da se dovede na jednu kulturniju razinu. Oni koji podižu velike spomenike svom još većem egu to sigurno nisu.

Još jednu stvar treba uzeti u obzir. Po priznanju same Nevenke Bečić, gigantski Isus na Marjanu je bio samo politički spin. Po čemu se onda i ovaj križ razlikuje od toga? Zakonskih osnova za njegovu gradnju nema. Dok se ti uvjeti ne ostvare, na nama ostaje samo da vodimo žučne rasprave o ovakvim trivijalnim temama, dok istovremeno gradske financije doživljavaju krah. Ono što izaziva posebno mučne osjećaje je činjenica da osobe koje sebe nazivaju velikim vjernicima upravo Isusa koriste za svoje dnevnopolitičke potrebe. Stoga se možemo samo zapitati koliko su spremni nisko pasti kako bi i dalje radili ono što najbolje rade – udovoljavali svojim potrebama, na štetu svih ostalih.