Nakon što su se nedavno u Šibeniku stanari jedne gradske četvrti pobunili protiv otvaranja prihvatilišta za beskućnike, isto se dogodilo i u Splitu. Ili se, preciznije, moglo dogoditi. Naime, kako je u petak izvijestila Slobodna Dalmacija, u ulazima i poštanskim sandučićima u Gundulićevoj ulici, u blizini budućeg prihvatilišta pojavio se letak s pozivom na potpisivanje peticije protiv te lokacije, jer bi dolazak beskućnika - kažu - ugrozio vrijednost nekretnina. Srećom, kako je izvijestila Slobodna, letak je uglavnom završio u kantama za smeće i kutijama za stari papir.
Udruga MoSt, koja se godinama u Splitu brine o beskućnicima, na svojoj je Facebook stranici objavila cijelo pismo koje je uznemirilo Split, i pokazalo kako u najbližem nam okruženju žive ljudi koji će zbog vlastite - vrlo upitno argumentirane navodnom brigom za gradske prihode - koristi i netrpeljivosti (da ne kažemo mržnje) prema drugome i drukčijem sasvim zaboraviti na bilo koga kome je pomoć potrebna. Naravno, autor(i) su se skrili anonimnošću, pokazujući da nisu u stanju niti preuzeti odgovornost za svoje postupke.
On, ona ili oni, dakle, smatraju da "predmetni prostor u kojem se planira smjestiti prihvatilište za beskućnike nesumnjivo predstavlja lukrativnu nekretninu", premda je već desetljećima u vlasništvu države, a odnedavno grada.
Dalje, izvorno kako je napisano:
"Lokacija na kojoj se ta nekretnina nalazi žarište je živahnog poslovno-urbanog okruženja od kojih možemo spomeniti različite poslovne sadržaje; banke, javnobilježničke, arhitektonske i odvjetničke urede, ( blizina obližnjeg hotela „President“), ugostiteljske objekte, dućane i sl. Smještanjem prihvatilišta za beskućnike na predmetnoj lokaciji, takav ambijent koji nata bene, ovom gradu istinski nedostaje, zasigurno bi bio narušen. nadalje, a imajući u vidu gore naznačeno, nedvojbeno je kako bi i Grad Split, sa financijsko-tržišnog aspekta iamo „debelih“ razloga predmetnu nekretninu privesti drugačijoj (komercijalno isplativijoj) namjeni od one koja se nudi.
Izlišno je isticati kao bi kroz prihode od eventualno komercijalno i tržišno unosnije namjene predmetnog prostora, Grad Split mogao ostvariti i značajan prihod iz kojih bi sredstva trajno i na daleko bolji način mogao biti riješen i problem naših socijalno ugroženih sugrađana. Na koncu, za istaći je kako i davanja kroz komunalnu naknadu i komunalni doprinos, te druga porezna davanja koja vlasnici obližnjih nekretnina, isplaćuju u korist gradskog i državnog proračuna, smješanjem prihvatilištra za beskućnike na predmetnoj lokaciji, postaju dvojbena.
Istinski suosjećajući sa socijalno ugroženim, valja biti realan i istaći kako je, konačan regulator odnosa – tržište. Naime, smještanjem prihavtilišta a beskućnike u Gundulićevoj ulici, osim što se nagrđuje spomenuti poslovno-urbani ambijent, nedvojbeno se umanjuje i tržišna vrijednost okolnih nekretnina. U tom pravcu valja očekivati da će oni koji se na opisan način budu smatrali oštećenim, pribjeći i sudskoj zaštiti svoji prava i interesa".
Iz udruge MoSt, a i u komentarima koji su se na njihovoj Facebook stranici pojavili, dat je vrlo jasan odgovor. Predsjednica i dopredsjednik MoSt-a Đordana Barbarić i Dado Lelas kažu u svom priopćenju da je "predstavka ili peticija jedno od temeljnih prava europskih građana."
"U svakodnevnom žargonu, peticija je dokument kojeg su potpisale brojne osobe, i koji je adresiran na neku službenu državnu ustanovu! Sudjelovali smo i bili svjedoci brojnih peticija i razumijemo to građansko pravo da se pobuniš, upireš u nepravdu, tražiš promjenu, boriš se za nečija prava... Ova peticija protiv smještaja beskućnika u bivši prostor CZSS, o kojoj danas piše u SD i ovih dana je bila ubačena u sandučiće stanara Gundulićeve ulice oko broja 22, je stvarno zanimljiva. Nije potpisana, koristi zanimljiv pravnički jezik, sadrži suvremeni pogled na svijet i odnose u njemu, najavljuje i sudsku zaštitu prava i interesa stanara te zgrade, i štošta još. Ali skroz je urbana i pismena! Kao i autor! I sve bismo mogli razumjeti ali rečenicu kako je "konačan regulator odnosa-tržište" ne priznajemo jer su nas odgojili i učili kako su regulatori odnosa neke druge vrijednosti! A ti isti su nas naučili kada nešto napišemo javno da imamo muda i potpisati se!!!".
