Iako je Split grad smješten na poluotoku, prosječni građanin teško stjeće takav dojam. Nagla industrijalizacija tokom 20. stoljeća potpuno je devastirala sjevernu stranu grada, posebno kad su u pitanju obalna linija i kupališta koja su se nekoć tamo nalazila. Sav društveni život na obali je poguran na južnu obalu pa ni ne čudi iznenađenje mnogih na spomen plaže Stinice.
To popularno radničko kupalište dičilo se čistim morem i atraktivnim pogledom na Vranjic, otočić Barbarinac i Kaštela. Zatvoreno je 1967. godine nakon što je miran prirodni okoliš uzurpiran gradnjom industrijskih sadržaja, poput logističkog centra građevinskog diva Pomgrad. Kako su desetljeća odmicala, na obali se gomilalo sve više i više smeća, a sam prilaz plaži je potpuno zarastao u neprohodnu šikaru. Stanovnici sjevernih splitskih kvartova su tako izgubili jednu od ljepših prirodnih oaza, a njihov pogled na čisto more i obalu zamjenili su prizori poput škverskog plutajućeg doka, Pomgradove baze, Sjeverne luke, tvornice „Salonit“ u Vranjicu, te cementara, željezare i tvornice „Jugovinil“, preko puta u Kaštelima, koja je bezumnim izlijevanjem žive i radioaktivne šljake ravno u more najviše sudjelovala u uništenju splitskog akvatorija.
No prije mjesec dana stvari su krenule na bolje. Aktivisti Pomorsko sportsko ribolovne udruge „Stinice-Brda“, potpomognuti roniocima iz klubova Salona, Mornar, Spinut i Zenta, radnicima Čistoće, te Parkova i nasada, ali i desecima običnih građana, prionuli su poslu i bacili se na čišćenje tog nekadašnjeg bisera. U samo nekoliko dana izvučeno je oko 30 kamiona raznog krupnog otpada, poput traktorskih guma, građevnog materijala i krupnih strojnih komponenti. No i nakon svog tog rada, plaža još uvijek izgleda prilično negostoljubivo. Očiti dokaz o razmjeru devastacije koja je tu nastupila. No akcija nije gotova. Nakon što se cijela obala i podmorje očiste od otpada, nastupa uređenje same plaže, poravnavanjem terena. Planirani su čak i vezovi za male brodice.
Građani su prepoznali ovu hvale vrijednu akciju, te polako ali sigurno počinju navraćati na plažu, kupajući se na očišćenom dijelu. Upravo tamo srećemo jednu obitelj s Kmana. Izrazili su veliko zadovoljstvo činjenicom da više neće morati prelaziti pola grada kako bi se okupali. Baš će stanovnici sjevernih kvartova, poput Kmana, Kocunara i Brda, najviše profitirati uređenjem.
Upravo uređenje ove plaže možemo smatrati prvim korakom revitalizacije splitskog sjevera. Brzom industrijalizacijom i još bržim propadanjem iste te industrije, prostori Kopilice i Stinica su postali prava urbanistička „rupa“. Oko 100 hektara zemljišta danas je puno napuštenih industrijskih hala, divljih odlagališta otpada, šikare, te pokoje automobilske i brodske olupine.
Golemi prostor koji nudi neviđene mogućnosti budućeg razvoja grada. Iako je katastarsko stanje „šaroliko“, to ne bi smjela biti prepreka u budućem planiranju namjene ovog prostora. Kvalitetnim urbanističkim natječajem sigurno bi se došlo do mnogih ideja o korištenju zone koja se direkno naslanja na širi centar grada. Mogućnosti su nebrojene, a na struci je samo da se pokrene i pokaže kako ima viziju budućnosti. Upravo je kvalitetno i cjelokupno osmišljavanje prostora vječna ahilova peta razvoja grada Splita, a kako vrijeme odmiće, štetu je sve teže popraviti. Građani sjevera, ali i ostalih djelova Splita zaslužuju bolje.
