Ovih dana traje procedura prepuštanja jedine hrvatske podmornice imena „Velebit“ na upravljanje Hrvatskom pomorskom muzeju. Radnici muzeja do kraja ljeta planiraju potpuno obnoviti vanjštinu ovog zanimljivog borbenog stroja koji već sedam godina leži na suhom doku u ratnoj luci Lora. Nakon što se pokrpaju sve rupe i oboja oplata, plovilo će biti stavljeno na labudicu, ukrcano na trajekt te otegljeno do Gradske luke.

Nakon što se odabere lokacija (najvjerojatnije jedan od dokova), biti će dopušten ulaz posjetiteljima. Također, „Velebit“ neće vrijeme provoditi isključivo u Splitu. Planira se izlaganje duž cijele Jadranske obale, od Rijeke, preko Zadra, pa sve do Dubrovnika. Njegovo posljednje počivalište će biti u novom prostoru Pomorskog muzeja u istočnom dijelu Gradske luke, čija je gradnja nedavno najavljena.

Sam „Velebit“ je imao prilično neslavan životni put. Još početkom 1990. godine nalazio se u poludovršenom stanju na navozu Brodogradilišta specijalnih objekata u Splitu, pod nazivom P-914 „Soča“. Radilo se o još jednoj u nizu malih diverzantskih podmornica klase „Una“, kojima je Jugoslavenska ratna mornarica baratala već duži niz godina. Zadaće ove klase podmornica su bile izviđanje, diverzantske akcije, te polaganje mina. Nakon izbijanja Domovinskog rata dolazi do manjih izmjena projekta. Podmornica biva produljena za 4 metra, imenovana P-01 „Velebit“, te ubačena u aktivnu službu 1996. godine.

No vrlo brzo dolazi do problema u održavanju, isteku resursa i potpunom gubitku borbene sposobnosti. 2005. godine „Velebit“ je proglašen neperspektivnim te je poslan u prijevremenu mirovinu, bez da je doživio dan borbenog djelovanja. Sve do sada se peče na suncu i čeka bolje dane koji se, konačno, ipak naziru. Kada se već nije dokazao u borbi, barem će poslužiti kao dostojan spomenik jednom od najsofisticiranijih komada tehnologije koju je splitski škver ikad sagradio, kao i uspomena na sto godina podmorničarske tradicije u Hrvata koja je tako naglo (i po mnogima nepotrebno) prekinuta.