Tek 40 minuta vožnje sjeverno od Dallasa u Teksasu smjestio se pikotreskni ‘gradić' Mckinney. Moto grada je „unikatan po prirodi“. I uistinu, vožnja do mog odredišta bila je okružena stablima i zelenilom neobičnim za većinu Teksasa.
Moja destinacija bila je Adriatica Village, mjesto napravljeno po uzoru na Supetar na Braču. Jeff Blackard, vlasnik ovog zemljišta veličine 0.18 kilometara kvadratnih, dosad je uložio oko $350 milijuna dolara u razvoj područja.
Gradić Adriatica Village je relativno jednostavno pronaći zahvaljujući E.J. Hughes Bell Tower tornju. Križ na vrhu zvonika obučenog u kamen veoma je jednostavno uočiti izdaleka zbog visine i specifičosti izgradnje. Ulice unutar mjesta također imaju vrlo poznati prizvuk (Dalmatia, Seaside, Adriatic i Mediterranean…).
No, približavanjem centru da se primijetiti da je mjesto još uvijek pod izgradnjom i da osim ideja crkvice, zvonika, i zgrada obloženih kamenom, tu se gubi svaka sličnost sa Supetrom na Braču. Drveni prozori i žaluzine na zvoniku su veoma upadljivi i čudni.
Također, na vrhu zvonika nalaze se crni cilindri (vjerovatno nekakvi solarni paneli), koji zajedno sa ogradom na koju su naslonjeni i čak četiri križa pridodaju osjećaju jednog veoma neobičnog zvonika koji se definitvno u Supetru ne bi mogao pronaći. Ispod zvonika je kružni tok sa fontanom i kipom ogromnog kamenog goluba.
Možda najljepši dio ovog mjesta je kapelica Bella Donna Wedding Chapel, koja bi po logici trebala bit slična Crkvi Marijinog Navještenja. Crkva se koristi za vjenčanja i slične prigode i bila je zaključana, kao i zvonik.
Kapelica se razlikuje od modela po kojem je napravljena po obliku vrata i prozora, no sveukupno daje osjećaj “kao da si doma“. Kapelica je osamljena na otočiću i ima prekrasan pogled na jezero. Na drugoj strani jezera su vile i golf tereni. Interesantan dio mjesta je i područje individualnih kuća. Sve kuće su obložene kamenom i izgledaju kao kombinacija kućica po Dalmaciji, ali i utjecaja drugih stilova.
Ostatak mjesta odskače od ikakvog osjećaja Dalmacije. Iako je kamen posvuda, arhitektura zgrada je slična ostatku prostora za život u Teksasu. Priča kaže da su drugi investitori preuzeli izgradnju nakon što je i na hrabrog poduzetnika utjecala kriza.
Ta razlika između vizije Dalmacije i gradnje mjesta sa fokusom na mir i lijepu prirodu je veoma vidljiva. Jedino obilježje Hrvatske je knjiga “Hrvatska kroz povijest“ na engleskom jeziku koja se nalazi u uredu za iznajmljivanje stanova, i poster Supetra na Braču koji se nalazi na zidu toaleta u istom uredu.
Hrana ponuđena u jedinom otvorenom restoranu je bila američka. Iako su jela imala nazive slične ulicama, u stvari to nema veze sa nečim što bi se moglo nazvat domaćom kužinom. Stanovništvo su većinom umirovljenici, koji tu uživaju u mirnoći i lijepom pogledu.
Unatoč razočaranju što ovo nije komadić Dalmacije u Texasu, Adriatica Village je lijepo mjestašce za uživanje u lijepoj prirodi i za ljude koji traže tih i miran život. Također je i dobar podsjetnik za sve nas Hrvate koliko smo sretni što imamo priliku bit okruženi prekrasnim gradovima i čistim morem.
Tekst i fotografije: Tea Vrtlar
