U Sinju je jučer na sportskom aerodromu Piket održan niz demonstracijskih letova jedrilicom, s ciljem privlačenja novih kandidata za školovanje. Naime, početkom ožujka Aeroklub Sinj kreće sa temeljnom obukom pilota jedrilice koja se sastoji od teoretskog dijela, te praktičnog letenja u iznosu od 43 leta. Nakon temeljne obuke, u dogovoru sa članovima kluba i prema vlastitoj dinamici, kandidat nastavlja letenje dok ne skupi potrebnih 25 sati naleta, te pristupi polaganju završnog ispita. Nakon toga ovlašten je samostalno vršiti letove, te po sniženim klupskim cijenama iznajmljivati letjelice. Plaćanje je moguće izvesti i u više obroka, no jednokratno financiranje polazniku omogućava ostvarivanje dodatnih popusta za korištenje opreme tjekom obuke.
Natko Kulić, iskusni predavač i nedavno umirovljeni instruktor vojnih pilota u bazi Zemunik, upozorava nas kako je ova godina posljednja kada će se školovanje moći vršiti po trenutnim cijenama, s obzirom na novu EU regulativu koja od 2015. godine stvari iznimno komplicira i poskupljuje.
Svi zainteresitani mogu nazvati gospodina Natka osobno, te se o svemu informirati na broju 095/904 20 42.
U usporedbi s motornim letenjem, jedriličarstvo se razlikuje u nekoliko ključnih detalja. Osnovna činjenica koju valja istaknuti da se, naravno, radi o letjelici koja (u većini slučajeva) nema pogonski motor, te se za prevaljivanje što veće udaljenosti oslanja na iznimno vitka krila i učinkovitu aerodinamičku konstrukciju. Uz visoku „finesu“, prosječna jedrilica je u stanju prevaliti oko 30 kilometara za svaki kilometar visine koji izgubi. Obični zrakoplovi prevaljuju tri ili više puta manju udaljenost za isti gubitak visine. Prateći termalne stupove uzdižućeg zraka, te zračna strujanja na visinama, moguće je znatno povećati visinu leta te u zraku ostati više sati.
S obzirom da jedrilica ne troši gorivo ovakav vid letenja možemo svrstati među najpristupačnije. Najveći trošak svodi se na lansiranje koje se može izvesti na dva načina. „Winch“ je lansiranje pomoću agregata stacioniranog na suprotnoj strani piste, koji velikom brzinom prema sebi namotava čelično uže prikačeno na jedrilicu. Visina koju se pomoću njega može postići je oko 400 metara. Druga metoda je „šlep“, odnosno vuča jedrilice pomoću zrakoplova. Tom metodom osigurava se znatno veća visina lansiranja, no i povišeni financijski troškovi.
Lokalni aeroklubovi svake godine organiziraju i natjecanja u jedriličarstvu koja privlače mnoge pilote iz šire regije. Letači se ocjenjuju po pitanju brzine, udaljenosti i učinkovitosti letenja. Članovi Aerokluba Sinj redovito ostvaruju dobre rezultate.
Klub je opremljen sa nekoliko jedrilica, od onih drvene, do metalne konstrukcije, te od sportskih jednosjeda, do dvosjeda za trenažu. Jedna je opremljena i pogonskim motorom. Sve njih vuče nedavno nabavljeni četverosjed Morane-Saulnier Rallye 180TS, snage 180 ks. Za jedriličarsku obuku se koristi dvosjed Wassmer WA-30 Bijave, upotrijebljen i jučer. Dizjan, koji datira još u 1958. godinu, karakterizira čelično-drvena konstrukcija, raspon krila od 16,8 metara, te masa prazne letjelice od samo 295 kilograma. Finesa joj je 34:1 pri 105 km/h, maksimalna brzina 190 km/h, a minimalna 60 km/h. Sposobna je podnijeti opterećenje od +5,3 G, te -2,1 G.
U našoj GALERIJI pogledajte kako jedrenje izgleda u praksi.
Lokacija na kojoj se sve odvija, sinjski aerodrom Piket, dugi je niz godina dom zaljubljenicima u zrakoplovstvo. 1931. tamo je otvorena prva Zračna luka Split, gdje je pokrenuta linija Split – Sušak – Zagreb, te Split – Sarajevo – Beograd. 1966. komercijalne operacije se sele na Resnik, a 1,100 metara duga i 60 metara široka travnata pista postaje dom sportskim letačima – motorcima, jedriličarima, padobrancima i maketarima. Vremešni hangar tako danas nastanjuju aeroklubovi Sinj, Split i Vitar, a tokom sezone društvo im prave brojni posjetitelji iz Hrvatske, ali i svijeta. Uz druženje, pivu, roštilj i svjež zrak, uživaju u onome što najviše vole, a to je letenje.