Duga i mučna priča o Spaladium Areni polako doseže svoj vrhunac. Ili dno, ovisno o kutu gledišta. Pregovori Grada Splita sa konzorcijem Konstruktor-Dalekovod-IGH, odnosno tvrtkom „Sportski grad TPN“, koja upravlja dvoranom, nisu uložili plodom. Konzorcij nije pronašao financijere nastavka gradnje centra, gradski čelnici su izgubili strpljenje i najavljen raskid ugovora.. Radi se o scenariju koji ne ide na korist nikome, a ponajmanje građanima Splita. Naime, nakon raskida ugovora na scenu stupa agilno hrvatsko pravosuđe i pokreće se dugogodišnji sudski postupak kojim će se utvrditi daljnji razvoj situacije.

U međuvremenu, unutar 12 mjeseci, Grad bi trebao naći novog izvođača radova. Onog koji bi bio u stanju zadovoljiti stroge bankovne kriterije, dobiti kredit i nastaviti gradnju komercijalnog dijela Arene, bez kojeg ista jednostavno ne može ostvarivati pozitivnu financijsku konstrukciju.

Kada smo u prošlom tekstu analizirali krivce koji su priču o Spaladiumu doveli do ove faze, spomenuli smo i famozne anekse temeljnom ugovoru, u režiji HDZ-ovog gradonačelnika Ivana Kureta. Bivši gradonačelnik nas je u međuvremenu kontaktirao, želeći detaljnije pojasniti svoje stajalište. Njegova izjava glasi:

Projekt Spaladium centra je danas nažalost prepušten slučaju. Puno se u tisku i ostalim medijima govori o tom projektu, najčeće za potrebe dnevne politike. Kako se netko sjeti da tamo u Lori postoji nedovršen projekt, najednom počne priča. Tako priča krene i traje nekoliko dana. Iznose se razni scenariji, podaci, optužbe i slično bez prave namjere da se uistinu prikaže realno stanje projekta, problemi koji ga opterećuju te moguća (ili nemoguća) rješenja. Zanimljivo je da pri tome uglavnom nema komentara od strane privatnog partnera ili barem nema suvislog pojašnjanja nastale situacije i razloga zbog kojih privatni partner ne ispunjava ugovorom definirane obaveze. Cijelo vrijeme je priča usmjerena diskreditaciji postojećeg ugovora te problematiziranju pojedinih članaka ugovora koji se vade iz konteksta zbog nekog razloga. Zašto je tako i kome odgovara takva situacija?

Naime, čini se da javnost danas misli kako krivce za probleme u kojima se našao projekt treba tražiti upravo na strani javnog partnera, dakle grada Splita. Naravno, kriva je bivša vlast!!

Zvuči poznato.

Čak i izjave nekih naših ministara idu u tom smjeru.

Tek se tu i tamo provuče jednostavna istina da su problemi nastali zbog nemogućnosti privatnog partnera da ispuni ugovorom definirane obaveze! Dakle, bit ću sasvim jasan, grad Split svoje obaveze ispunjava. Naravno, nisam u mogućnosti govoriti o proteklih 3 godine, ali koliko mi je ponato nikakvih bitnih aktivnosti na bilo kojoj strani nije ni bilo. Barem ne onih koji bi rezultirali nekakvim dokumentom ili dogovorom. Puno sastanaka bez ijednog zaključka a tri godine je prošlo... Opet ću ponoviti, zvuči li Vam i to poznato?

U međuvremenu traje tišina. Iako je odavno prošlo vrijeme kada je Grad Split trebao shvatiti da se planirani i odobreni rokovi neće ispuniti i dalje nemamo informaciju što se zapravo poduzima kako bi se zaštitili interesi grada Splita?

Moram ipak biti korektan pa prihvatiti činjenicu da su se okolnosti od 2006. godine kada je projekt zamišljen pa do danas značajno promijenile. Velika gospodarska kriza zahvatila je cijeli svijet i odnijela milijune radnih mjesta. Realizacija projekata kao što je Spaladium centar značajno je otežana. To se mora uvažiti i prihvatiti ali to ne smije biti alibi za nesposobnost i neodgovornost.

Izgleda da postoji jedna druga istina da živimo u vremenu i prostoru gdje nas je pogodilo upravo takvo ponašanje. Samo u Splitu i splitskoj regiji pokušat ću nabrojiti sve projekte koji su započeti a iz tko zna kojih razloga nisu dovršeni ili čak nisu ni započeti na vrijeme i njihova je sudbina neizvjesna. Ima tu i javnih i privatnih projekata pa ozbiljnost situacije pokušajte i sami shvatiti.

Dakle:

Sveučilišni Kampus (zna li uopće netko kada su rokovi za završetak i useljenje...ili početak gradnje...)

• studentski dom
• zgrada tri fakulteta
• nije ni započeto s radovima a trebali su: Filozofski fakultet, Pravni fakultet, Umjetnička akademija,...

Hoteli

• Hotel Marjan
• Hotel Ambasador
• Hotel Split (II faza)
• Hotel Palace (Kaštela),...
• još barem nekoliko manjih hotela samo u Splitu...

Trgovački centri:

• Small Mall ili Centar Bonačić, dozvola postoji i plaćen je doprinos ali gradnje nema??
• Tulipan centar na Mejašima – isto?

Ceste:

• Brza cesta Solin-Klis
• Brza cesta Trogir-Omiš
• Vukovarska ulica-završetak barem do City centra
• Zajčeva ulica-završetak
• Manđerova ulica
• Put iza nove bolnice-završeta
• itd...ima toga još puno

Škole:

• Obtnička škola
• Zdravstvena škola
• OŠ Škola Žnjan-Pazdigrad ( u našem mandatu je kupljeno zemljište i proveden urbanistički natječaj...2009. godine)
• OŠ Pujanke
• Dvorane OŠ za koje postoji zemljište i dokumentacija: Stobreč, Split III, Pujanki, ...

Sigurno dosta toga nije ni navedeno. Pravo je pitanje koje se nameće kraj ovolikog broja projekata koji se ili sporo ili nikako ne realiziraju je kako uopće zamišljamo oporavak gospodarstva i da li je tako nešto u ovakvom okruženju uopće moguće.

Odgovor je nažalost jasan svima koji bez podsjetnika mogu nabrojiti barem tri od navedenih dvadesetak projekata.

A bili smo tako lijepo krenili,...

Pozdrav,
Ivan Kuret

Usput

Samo na razlici u izvršenju Proračuna u usporedbi s 2009. godinom grad Split će 2012. godine izgubiti cijelu Spaladium arenu u jednoj proračunskoj godini (vjerovatno i više od toga-lako je provjeriti)

Bivši gradonačelnik nam je poslao kompletnu dokumentaciju (temeljni ugovor, dva aneksa i dva izvješća pravnih stručnjaka koji su odobrili ugovore), iz kojih je primjetno kako ugovor nije na štetu Gradu i kako je Grad cijelo vrijeme imao potrebne mehanizme za pritiskanje konzorcija da nastavi izvršavati svoje temeljnim ugovorom propisane obaveze.

Najkontroverzniji dio aneksa je onaj gdje se poništava članak 13.6, koji je glasio: „Ukoliko Izvršitelj ne osigura financiranje izgradnje Komercijalnih prostora do početka uporabe Dvorane, Izvršitelj je suglasan da Naručitelj plaća Mjesečnu zakupninu na poseban račun, a Izvršitelj ne može raspolagati uplaćenim sredstvima Mjesečnih zakupnina sve dok ne osigura adekvatno financiranje za gradnju Komercijalnih prostora ili ne izgradi Komercijalne prostore.“

No dodane su neke nove stavke, pored već važećih, koje su još strože regulirale cijelu situaciju.

Npr. izmjenjen je i članak 8.7, te sada njegov dio glasi: „Naručitelj će plaćati ugovorenu Mjesečnu zakupninu do konačnog Prihvata građevine (u naravi, sportske dvorane, garaže i Komercijalnih prostora), kako je definirano odredbama osnovnog Ugovora i Dodataka osnovnom Ugovoru, isključivoukoliko Izvršitelj ispunjava sve definirane rokove izvršenja potrebnih aktivnosti za financiranje i dovršetak gradnje za ostale građevine (u naravi, garaže i Komercijalnih prostora) koje predstavljaju predmet ovog Ugovora i Dodataka ovog Ugovora.“

Članak 8.10 mijenjao se i sada glasi: „U svrhu osiguranja naplate potraživanja Naručitelja iz prethodnog stavka, Izvršitelj će, najkasnije 12 mjeseci od dana izdavanja uporabne dozvole za dio Dvorane bez prostora garaže otvoriti poseban račun na koji će u roku od 15 dana od dana otvaranja računa uplatiti iznos koji odgovara 20% godišnje neto zakupnine te predati Naručitelju bianco zadužnicu kao sredstvo osiguranja. Ukoliko u roku navedenom u stavku 1. ovog članka Izvršitelj ne podmiri svoje obveze prema Naručitelju, Naručitelj je ovlašten dugovani iznos naplatiti s posebnog računa iz ovog stavka. U slučaju korištenja sredstava s posebnog računa iz ovog stavka, Izvršitelj je dužan, u roku od 15 dana, uplatiti potrebna sredstva kako bi sredstva na navedenom računu odgovarala iznosu 20% godišnje neto zakupnine."

Kada svemu ovome pridodamo preostale „mjere osiguranja“, dolazimo do slijedeće liste:

 1. Jamstvo od 10 miljuna kuna u slučaju probijanja rokova
 2. Korporativna jamstva matičnih tvrtki izvođača
 3. Bianco zadužnica u slučaju neispunjavanja obaveza
 4. Pravo neplaćanja najma u slučaju probijanja rokova
 5. Pravo raskida ugovora u slučaju neosiguranja financiranja ostatka centra, 15 mjeseci nakon primitka dvorane

Prema izmjenjenom ugovoru, Spaladium Centar je trebao biti dovršen 30.12.2011. godine. U međuvremenu, konzorcij je svaka tri mjeseca trebao podnositi izvješća Gradu o napretku projekta. Svi rokovi su probijeni, a poduzelo se nije ništa. Postavlja se pitanje zašto se tek sada, kada je dotaknuto dno, Grad poziva na pojedine stavke u ugovoru i prijeti raskidom? Zašto tek od nedavno ne plaća najam, iako imao puno pravo to ne činiti i ranije? Zašto se oklijeva sa aktiviranjem bankovnih i korporativnih jamstava?

Možda je za pojašnjenje tih pitanja dovoljno pogledati poveznicu između gradonačelnikovih privatnih projekata i građevinskih firmi koje sudjeluju u projektu Spaladium. Uzmimo za primjer Konstruktor. Aktiviranje jamstava bi zasigurno ovu tvrtku stavilo u nugodan položaj i potencijalno ugrozilo dovršetak radova na Zapadnoj obali – projektu esencijalnom za hotel Marjan i njegovo dobijanje pete zvjezdice. No kada je ta tvrtka „prirodnim putem“ krenula put dna i ispala iz projekta Zapadne obale, sada se otvoreno priča o raskidu ugovora i ispunjavanju tako dugo ignoriranih obaveza.

U međuvremenu Arena već mjesec dana polako trune, bez struje, vode, video nadzora i pumpi za ispumpavanje oborinskih voda koje bi ju nakon malo većeg pljuska mogle poplaviti. Na kraju cijele priče možemo se samo nadati da će Grad pronaći adekvatan način financiranja i nastaviti gradnju, jer bi se na taj način izbjegle brojne negativne posljedice ostavljanja ovog golemog zdanja na milost i nemilost atomsferskim prilikama i sakupljačima primarnih sirovina. O političkim igricama i kombinacijama smo pisali sad i zasigurno ćemo pisati još. Ali šanse da se sa istima konačno prestane i da se fokus prebaci na korist grada i građana, nisu osobito velike. No vladajući ipak moraju biti svjesni da ljudi nisu tolike ovce i da su ipak svjesni njihovih postupaka, bili oni pozitivni ili negativni.