Posljednja dva dana u Muzeju grada Splita održao se skup pod nazivom "Splitski statut iz 1312. godine, povijest i pravo", podršku mu je osobno dao i predsjednik Ivo Josipović, a sve povodom 700. godišnjice tog dokumenta koji je na snazi bio punih 500 godina. Prema riječima akademika Tomislava Raukara, Statut je bio toliko poseban jer, "(ovaj) zakon se donosi kako bi se zle ljude odvratilo od zlodjela, a dobrim ljudima omogućio miran i siguran život", što je bi bila glavna misao vodilja tijekom sastavljanja dugog niza pravnih dokumenata koji su formirali Splitski statut. 
 
Treba imati na umu društveni ustroj koji je vladao u tadašnjoj Europi, feudalističko potlačivanje siromašnih i masovno spaljivanje vještica su bile neke od najprepoznatljivijih odlika tog doba. Split je oduvijek daleko odskakao po mnogim pitanjima, pa tako pod Marjanom feudalizma nikada nije bilo, a tokom stoljeća spaljena je samo jedna vještica i to ne od strane „države“, već bijesne mase. U takvoj naprednoj atmosferi 1312. godine kreiran i ovaj Statut, koji je detaljno propisao i ustrojio brojne aspekte tadašnjeg života. 
 
Vijećnici su mogli biti samo „najodličniji građani“, a Gradsko vijeće i gradonačelnik su se birali demokratskim putem. Prvi čovjek grada je imao obavezu jednom godišnje obići sve gradske predjele, popisati nelegalno sagrađene objekte i narediti njihovo hitno uklanjanje. Zanimljivo je da je građanima bilo zabranjeno doniranje nekretnina Crkvi. Kazne za razne kriminalne radnje su bile detaljno razrađene, pa su se na primjer izdaja Grada i palež  kažnjavali smrću. No pažnja je bila posvećena i najsitnijim detaljima, novčano se kažnjavalo čak i verbalne uvrede, a sankcije su bile predviđene i za nevjerne supružnike, ne radeći pritom diskriminaciju između žena i muškaraca.
 
Ovaj statut je grad Split čvrsto smjestio u krug naprednijih „zapadnih“ gradova, u mnogim aspektima čak i nadilazeći njihova „moderna“ stajališta, te postavljajući nove standarde prava. Splitski statut je prije svega važan zbog toga što zorno iscrtava karakter grada Splita u ono doba, a svakako da ostavlja trajni i pozitivni pečat u njegovoj povijesti. U  svakom slučaju, modernim građanima, a posebno vladajućima, ne bi bilo na odmet upoznati se malo s načelima ovog dokumenta i s idejama koje su mu prethodile. Učinili bi ovaj grad mnogo ugodnijim mjestom za život.