Split je jedini hrvatski grad koji ima objekt kojeg bi se u nekom općenitom smislu mogao klasificirati terminom „podzemna željeznica“. Realno, radi se tek o 1,893 metra dugom željezničkom tunelu koji je 1979. na južnom dijelu nastao natkrivanjem usjeka, a na sjevernom dijelu ukopavanjem pruge. Radi se o vizionarskom projektu koji je značio začetak realizacije mnogo ambicioznijih planova o splitskom „metrou“, koji dan danas čeka na realizaciju. Konkretno, radi se o jednoj liniji prigradske željeznice koja bi trebala biti dvokolosječna, elektrificirana i protezati se na relaciji Split – Solin – Kaštela – aerodrom – Trogir. Svakih nekoliko kilometara bi bilo uređeno malo stajalište, a linijom bi prometovali moderni električni vlakovi, poput onih u Zagrebu.
Koliko je projekt tunela dalekosežno promišljen ukazuje i činjenica da je ovo praktički jedini potez dvokolosječne pruge u krugu nekoliko stotina kilometara. Također, ovo je jedini željeznički tunel u Hrvatskoj koji ima izgrađenu podzemnu stanicu, lociranu ispod Trga Hrvatske Bratske Zajednice, kod Suda i MUP-a. Stanica se sastoji od dva perona duljine 100 i širine oko 5 metara. Kako bi ju se osposobilo potrebno je samo osigurati pješački prilaz prema površini. No iskorištenje punog potencijala ovog objekta, te njegovo stavljanje u funkciju, ipak zahtjeva mnogo više ulaganja. Tunel nema nikakav sustav ventilacije, te predstavlja smrtonosnu zamku za svakoga tko se u njemu nađe skupa sa dizelskom lokomotivom. Stoga, prije svega, potrebno je eliminirati prometovanje dizelskih vlakova, što se jedino može postići skupim projektom elektrifikacije i nabavke novih električnih vozila.
Splitska prigradska željeznica ipak operira i danas, te od 2006. godine malenim dizelskim vlakovima prometuje na relaciji Split – Kaštel Stari. No radi se o ne osobito praktičnom vidu transporta kojim se koristi samo manji broj ljudi. Što zbog neprikladne trase pruge kroz Kaštela, što zbog nepostojanja navike korištenja vlakova za gradsko prometovanje. Da bi se prigradska željeznica popularizirala, prije svega je potrebno probiti trasu do Trogira, čime bi se prugom povezao veći dio splitske konurbacije koju čini oko 300,000 ljudi. Od strane HŽ-a sporadično stižu najave ulaganja u splitski „metro“, no konkretnih poteza još uvjek nema. Nadu održava činjenica da ovih godina hrvatske željeznice prolaze kroz investicijski bum kroz koji su nedavno prošle autoceste, pa možda i splitsko područje doživi malo pažnje u tom smislu.
Dalmacija je preko sto godina zanemarivana i neopisivo mnogo kaska za ostatkom države, kad je željeznička infrastruktura u pitanju. Konačno uređenje Trga HBZ, stanice ispod njega, a posebno gradnja novog kolodvora na Istočnoj obali, su projekti za kojima Split očajnički vapi već desetljećima i čija realizacija će ovaj grad konačno staviti uz bok sličnim gradovima u Europi i svijetu.
U GALERIJI pogledajte kako tunel i podzemna stanica danas izgledaju. Šetajući u potpunom mraku i uz snažan miris čađe, primjećujemo mnogo detalja koji podsjećaju na napuštene metro tunele u Bronxu. Od brojnih grafita, preko ostataka hrane i pića, odbačenih grana stabala, sve do raznih kabela, strojnih djelova i kišobrana, pa čak i jednog madraca. Stanje uvelike nedostojno objekta koji je trebao biti na ponos gradu.
