"Imidž je u turizmu sve. Na primjer, Hvar želi biti elitna destinacija. Ipak, svake noći, cijelo ljeto, partijaneri se pijani prevrću po ulici. Dubrovnik želi isto, ali u potpunosti su ga okupirali kruzeri. Kad između 10 i 12 tisuća putnika žuri kroz mali stari dio grada, izgledaju kao sardine. Split želi biti Meka turizma visoke kulture. Istovremeno, gradske vlasti dozvoljavaju restoranima, kafićima i uličnim prodavačima da gotovo u potpunosti blokiraju pogled na dijelove onog najvrjednijeg što Split ima, Dioklecijanovu palaču."

Uvodnik je ovo u tekst splitskog novinara Ivice Proface koji je na poziv nautičkog giganta Ferrettija posjetio francuski Cannes prigodom sajma Festival de la plaisance. Pošto dolazi iz turističkog grada kao što je Split, nije odolio za portal TotalSplit napraviti neke usporedbe iako bi se nekima ova dva grada činila neusporedivima.

"Ne pravimo se da smo stručnjaci za Cannes nakon samo nekoliko dana provedenih u njemu. Ipak...

Prva dobra stvar su letovi. Let iz Münchena do Nice (jedina zračna luka na Azurnoj obali) je bio polupun. Tri dana kasnije, let s istom zrakoplovnom kompanijom i tipom zrakoplova iz Münchena za Split je bio u potpunosti pun, sa samo nekoliko Hrvata u njemu. A let do Nice je bio dan prije otvaranja najvažnijeg sajma jahti u Europi.

Netko tko prvi put posjećuje Cannes može u tri dana jedino potvrditi tezu postavljenu na početku teksta. Povijest grada je neusporediva s onom kojom se ponose Split, Dubrovnik i Hvar, Korčula i Trogir. Prekrasan pogled na grad sličan je našem, ipak smo ga naslijedili od prirode. Gledajući u more, shvaćamo da Dalmacija ima puno više razloga zvati se Azurnom obalom. A opet, Cannes je metropola elitnog turizma, san svakog bogataša i onih koji to žele postati. Koji je to tajni sastojak koji čini razliku? Imidž, naravno.

Posjetitelji dolaze u Cannes po svoj komadić neba koji se desetljećima mukotrpno stvara oko Canneskog filmskog festivala, njegovih zvijezda i glamura. Čini se da takav ugled sam sebe pokreće. Poznate zvijezde dolaze na festival vidjeti i biti viđene, a povremeno pogledaju ili promoviraju film. Da bi ih se svih smjestilo, potrebno je graditi luksuzne hotele. Takvi hoteli privlače bogate goste nudeći im sav potreban komfor. Za njima slijede poznate marke koje su natrpale La Croisette trgovinama poput Diora, Cartiera, Prade i svih ostalih koje možete zamisliti. One, pak, privlače još više bogataša vlastitim ili posuđenim jahtama. I krug je zatvoren. Nakon nekog vremena postaje sasvim nevažno što noćenje u hotelu poput Grey d'Albion uopće nije vrijedno 770€ koliko stoji najjeftinija soba u hotelu. U Cannesu ste, tako treba biti.

Nekoć su bogati Zapadnjaci dolazili kako bi potvrdili ugled Cannesa, danas Ruski oligarsi pune precijenjene hotele i kupuju kuće kao da kupuju bombone. Kruže glasine da su kupili pola Saint Tropeza, a sad se okreću Cannesu. Zbog toga su na mjestima čak i natpisi dvojezični.

I sve to se događa na malom potezu zvanom La Croisette. Mitska mediteranska promenada s jedne strane je okružena plažama, podijeljene na one koje se plaćaju i na javne, a s druge je niz hotela i luksuznih apartmana koji vrijede milijune. Na promenadi nema kafića i barova za koje u Splitu smatraju da bi trebali prekrivati svaki slobodni djelić javne površine, nema hordi „kruzeraša“ koji uništavaju svaki dojam o Dubrovniku. Usprkos svom luksuzu, Cannes još uvijek poštuje svoje stanovnike, još uvijek posjeduju svoj mir izvan dijelova koji okružuju La Croisette, još uvijek imaju svoje terene za balote 50 metara od Palais de festival i sajma jahti. I imaju svoj stari Cannes, s uskim uličicama i tržnicom koji podsjećaju na Dalmaciju. Osim što nisu ni blizu ljepoti uličica Dubrovnika, Splita i Trogira.

Restorani više-manje izgledaju kao oni u Dalmaciji, njihova hrana je tako-tako, barem ona koju smo mi probali u restoranima više srednje klase. Nema neke povijesti osim što u suvenirnicama možete umjesto magneta s Dioklecijanom kupiti one s Marilyn Monroe ili Kirkom Douglasom. I sve se zatvara u 19 sati. Glavni ured za turiste s blagajnom je još gori, zatvara u 18:30. Kada se to dogodi u Splitu, uvijek ogorčeno tvrdimo "to je moguće samo ovdje".

Hodajući Cannesom nećete biti oduševljeni poput turista koji posjećuju gotovo sve veće evropske gradove ili mediteranske bisere od Španjolske i Italije do Hrvatske, Grčke i Turske. Hodajući Cannesom samo doprinosite turističkoj čaroliji, ne konzumaciji iste. Možda si ne možete priuštiti čak ni gledanje u Diorove izloge, ali prolazeći pored njih postajete dijelom svijeta bogatih.

Bi li Split, Dubrovnik, Hvar ili Trogir, ili bilo koji drugi hrvatski grad, trebali krenuti tim smjerom? Možda ne bi jer posjeduju vlastitu čaroliju koju mogu ponuditi, svoju povijest, svoju drevnu ljepotu. Prošla vremena nisu gotovo ništa ostavila Cannesu, on je stvorio vlastitu povijest. To je čarolija bez pregrađenih pogleda, bez zaglušujuće buke iz svakog kafića, bez divljih zabava ispred hotela sa pet zvjezdica, bez pijanaca koji se valjaju po ulici i bez hordi natrpanih poput sardina u konzervi koje blokiraju njegove promenade. To se događa negdje drugdje, ali ne ovdje gdje čarolija obitava. Je li uistinu to tako teško?"

Napisao: Ivica Profaca / Total Split