Da je car Dioklecijan imao oko za lijepo, kao i određenu dozu kolekcionarskog duha, proučavajući njegovu ostavštinu nije teško zaključiti. Poseban naglasak moramo staviti na njegovu fascinaciju egipatskom kulturom. Tome najviše svjedoči duga lista antičkih artefakata koje je prikupio u svojim ratnim pohodima, te kojima je ukrasio svoju splitsku rezidenciju. Listu čini mnogo toga, od asuanskog granita koji je poslužio za izradu stupova kojima je ukrašen Peristil, pa sve do brojnih sfingi. Do sada ih je pronađeno čak 12, a danas su razasute po brojnim lokacijama unutar palače.
Što su uopće sfinge i što predstavljaju? Ta bića iz egipatske, a kasnije i grčke mitologije, smatrana su čuvarima svetih mjesta, često smještene na ulazima u hramove i grobnice. Egipćani su pričali priče o sfingama koje su zaustavljale slučajne prolaznike, postavljajući im zagonetke. Kazna za netočan odgovor bila je smrt. Sfinge dolaze u više formi. Bilježimo kombinacije lavljeg tijela s glavama čovjeka, ovna ili sokola. Najpoznatije su one s ljudskom glavom, poznate kao androsfinge. Takve nalazimo i u Splitu.
Najpoznatija splitska sfinga je, naravno, ona na Peristilu. Ona je ujedno i najočuvanija, te je posljednja koja još ima glavu. Stara je 3500 godina, izrađena od crnog granita, a potječe iz doba faraona Tutmozisa III. Zanimljiv detalj je to što joj udovi ne završavaju sa lavljim pandžama, već ljudskim rukama, u kojima se nalazi žrtvena vaza, što simbolizira kralja u zavjetu bogovima. Stari Splićani su ju zvali Gorgona, a oduvijek je privlačila pažnju posjetitelja. Davnih dana ju je bogati američki industrijalac Cornelius Vanderbilt čak pokušao i kupiti. No Splićani su odbili ponudu, ponosni na svoju baštinu.
Sfinga je služila i kao idealna kulisa za poznatu operu Aida, godinama održavanu na Peristilu. Danas ju, pak, opsjedaju horde turista, verući se po njoj i polako, ali sigurno ubrzavajući njeno propadanje. Stoga je najaktualnije pitanje na koji način zaštititi ovaj vrijedni spomenik, istovremeno ga kvalitetno prezentirajući svima. Prije nekoliko dana je konačno skinut drveni pokrov koji ju je četiri godine štitio tokom obnove Peristila, tako da je Gorgona ponovo „na udaru“.
No, Peristil nije jedina lokacija na kojoj je danas moguće pronaći ove mistične kipove. Još jedna sfinga nalazi se ispred Jupiterovog hrama. Kao i sve ostale, obezglavljena je u osvetničkom divljanju antičkih Splićana koji su ju smatrali simbolom borbe protiv kršćanstva. Još jedna sfinga se nalazi i u Dioklecijanovim podrumima, dok se posljednji veći komad čuva u Muzeju grada Splita. No priča tu ne završava.
Jedan od češćih mitova je taj da se više glava sfingi može pronaći na fasadama nekih splitskih palača. No, potreban je oprez prilikom potrage, jer postoji više kipova koji nas mogu navesti na krivi trag. Dobar primjer nalazimo u Dominisovoj ulici, na jednoj od zgrada s čije nas fasade gleda misteriozno granitno lice. No iako bi mnogi pomislili da se upravo radi o jednoj od „izgubljenih“ sfingi, riječ je o portretu jednog od vladara iz dinastije Ptolomejevića. Ta grčko-makedonska dinastija je vladala Egiptom od 305. do 31. godine prije nove ere. Nakon toga Rimljani preuzimaju kontrolu nad Egiptom, što kasnije i Dioklecijana dovodi u poziciju da nesmetano sakuplja vrijedne umjetnine, te njihovom instalacijom po palači učini naš život malo zanimljivijim.
