Turisti koji dolaze u Split od muzeja najviše odlaze u Galeriju Meštrović (35 posto), potom Muzej grada Splita (25 posto), te Arheološki muzej (23 posto). No, od svih njih mnogo su popularniji Podrumi Dioklecijanove palače (80 posto) i riznica katedrale (41 posto), koji se zbog svog izlaganja baštine također mogu svrstati u muzejske ustanove.

To pokazuju rezultati istraživanja o profilu posjetitelja muzeja među "splitskim" turistima, kojeg su u ponedjeljak u Muzeju grada predstavili mr. Mirko Petrić i dr. Inga Tomić Koludrović. Istraživanje je od 10. do 20. kolovoza među 358 posjetitelja proveo Znanstveni tim Povjerenstva za izradu Nacrta prijedloga Plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita, uz anketni rad agencije Ipsos Puls. Takva top lista je prilično očekivana, jer su se pri vrhu - posebno se to odnosi na Galeriju Meštrović i Muzej grada - svrstali muzeji koji su prisutniji od drugih u javnosti, u kojima ima izložbi i pratećih programa, i koji se općenito jače trude približiti se posjetiteljima .

Osim ankete, u istraživanju su sudjelovali i "tajni kupci", odnosno istraživači koji su u isto vrijeme posjećivali muzeje i bilježili svoje dojmove, poput sličnih metoda koje se provode u trgovinama. Ovo je inače druga prezentacija iz serije proizašle iz istraživanja kojem je cilj postaviti jednu od podloga za izradu Plana upravljanja splitskom povijesnom jezgrom.

Kako je iznio Petrić, među turistima koje su anketirali njih 59 posto došlo je baš zbog povijesnih spomenika i splitske baštine, znatno više nego je to slučaj u cjelokupnoj turističkoj populaciji. Najviše ih je mlađih od 35 godina, čak 52 posto, 68 posto ih je visokoobrazovanih (od fakulteta naviše), tri četvrtina su zaposleni, a samo 17 posto su studenti. Uglavnom su dobrostojeći - 23 posto ih ima mjesečni prihod od 1000 do 2000 eura, a 17 posto od 2000 do 3000 eura.

Među brojkama valja izdvojiti da ih 42 posto dolazi s partner(ic)om, 32 posto s obitelji, najviše ih je na jednodnevnim izletima, ili u Splitu borave manje od tri dana. Čak 97,8 posto dolazi ih samostalno, a jedva nešto više od dva posto preko agencija, a najviše se informiraju preko klasičnih vodiča, poput Lonely Planeta i sličnih. Na licu mjesta, pak, dobijaju jako malo podataka - samo dva posto reklo je da je o muzejima nešto saznalo od osoblja hotela i drugih smještajnih kapaciteta, a recepcioneri su svuda u svijetu važan "alat" za informiranje.

Što se tiče zadovoljstva, turisti su zapravo dali prilično dobre ocjeene - 88 posto turista reklo je da su vrlo zadovoljni ili zadovoljni, a otprilike toliko bi preporučilo posjet istim muzejima prijateljima i rodbini. Recimo, vrlo dobre ocjene dobili su dostupnost izložaka, kvaliteta izložene građe, te čistoća, ljubaznost osoblja, cijena ulaznica, činjenica da nema gužvi...

Ono što je dobilo nešto slabije ocjene su elementi koje može primijetiti svatko: putokazi koji bi ih doveli do muzeja, neatraktivna i pomalo staromodna koncepcija bez interaktivnosti sadržaja koji bi posjetitelje više uključili u "priču" koju im muzej želi ponuditi. Čak 94 posto reklo je da je kroz muzeje prolazilo samostalno, bez vodiča, a mogućnost audio vođenja praktički je nepostojeća. Tek odnedavno je u Muzeju grada moguće razgledati postav uz informacije dostupne na mobitelima.

U raspravi nakon prezentacije najviše riječi bilo je zapravo o nedovoljnoj reprezentativnosti uzorka i termina istraživanja, jer su njime propuštene velike skupine turista kojih u kolovozu skoro nema - Nijemci, Amerikanci i druge ne-europske nacije... Također, zanemariv je udio cruiserskih gostiju, koji ne obilaze puno toga, ali organizirano idu u neke od muzeja, posebno Galeriju Meštrović.

Prof. Tomić Koludrović i mr. Petrić istaknuli su kako bi se iz ovakvih rezultata nužno morali izvući zaključci da se Split treba mnogo više okrenuti turistima usmjerenim ka kulturi, posebno izvan špice sezone.

- Situacija je znatno bolja nego, recimo, 2005. kad smo posljednji put imali ovakvo istraživanje, no ima još mnogo prostora, rekao je Petrić, dodajući da je nužna bolja informiranost potencijalnih gostiju, organizacija zimskih festivala i manifestacija koje bi bile namijenjene i Splićanima i njihovim gostima, te posebno osuvremenjivanje muzeja prema većoj interaktivnosti i zanimljivosti ponude.