Minuli vikend u Hrvatskoj je prošao u znaku najvećeg zrakoplova na svijetu. Naime, na zagrebački Pleso u petak navečer sletio je Antonov An-225 Mriya (San). Došao je zbog hrvatskog proizvoda – Končarovog transformatora. Tri dana, koliko je proveo na hrvatskom tlu, pretvorilo se u pravi praznik avijacije i ostvarenje sna mnogima koji su oduvijek maštali o posjeti ove grdosije. Iako je samo slijetanje pratila poveća količina ljudi, prava pomutnja nastala je u subotu i to nemalom ulogom medija koji su ovom događaju uistinu posvetili mnogo pozornosti, što je iznenađenje u doba kada se tiraža povećava isključivo plasiranjem negativnosti.

A zbog čega je ovaj događaj toliko značajan? Zbog činjenice da u Hrvatskoj danas ipak postoje rijetke kompanije čiji su proizvodi traženi u cijelom svijetu. Također i zbog činjenice da je pojedinim klijentima kvaliteta istih toliko bitna i hitna, da su spremni učiniti sve da bi došli do njih. Konkretno, naručitelju s Filipina je ovaj transformator bio toliko važan da je odbacio mogućnost 40-dnevnog brodskog transporta, te spremno unajmio najveći zrakoplov na svijetu da ga po hitnom postupku donese, a taj luksuz platio više od samog transformatora.

Končarov transformator težak je čak 140 tona, poput dva Airbusa A320, te je predstavio pravi izazov Zagreb Transportu prilikom njegovog transfera od tvornice u Zagrebu do zračne luke, dok je sami ukrcaj u zrakoplov bio priča za sebe. Operacija je trajala cijelu subotu, a uključivala je montažu posebnih vodilica na koje se smjestio transformator kojeg su na mjesto polegle dvije pokretne dizalice. No iskusni hrvatsko-ukrainski tim posao je obavio bez problema, unatoč jakoj kiši koja je poslijepodne okupala Zagreb i okolicu.

Samom Antonovu 225 ovakav egzotičan teret ne predstavlja ništa neuobičajeno. Zrakoplov je to koji je od 1988. prošao i nosio sve. Od originalne namjene da na leđima transportira sovjetski space shuttle Buran, preko raspada SSSR-a, višegodišnjeg trunjenja u skladištu, do ponovne reaktivacije 2001. godine i stavljanja u službu Antonov Airlinesa – kompanije specijalizirane za transport vangabaritnih tereta koje nije u stanju ponijeti nitko drugi.

Svojoj floti većinski sastavljenoj od manjih An-124, dodali su i ovaj unikatni zrakoplov, dodatno mu ojačali strukturu, te krenuli s obaranjem svjetskih rekorda. 640-tonsko čudovište je u svojoj utrobi tako prevozilo transformatore, dimnjake, lopatice vjetro-turbina, tenkove, lokomotive, vlakove, podmornice, kamione, druge zrakoplove i tako dalje. Teretni prostor duljine 42 metra i opremljen vlastitom dizalicom pruža nebrojene mogućnosti transporta. Njegove usluge koriste svi, pa čak i Amerikanci, s obzirom da njihov C-5 Galaxy ne dolazi ni blizu kapaciteta koji nudi An-225. Tokom godina oboreno je čak 240 rekorda, a najteži teret je iznosio 253 tone, što odgovara masi od oko 13 zglobnih autobusa ili oko 200 obiteljskih automobila.

S obzirom na sve navedeno, interes javnosti se pokazao golem i daleko iznad svih očekivanja. Oko zračne luke u subotu su se sjatili deseci tisuća ljudi. Dolazili su ljudi iz svih krajeva države, a mnogo se čuti i susjede Slovence, Bosance, Mađare i ostale. Red za vidikovac je bio dugačak oko pola kilometra, a čekalo se i po dva sata. Tisuće ljudi se pozicioniralo na brojnim alternativnim lokacijama oko aerodroma, od Vladinih i Croatia Airlines hangara, duž kilometara ograde s druge strane piste, te po obližnjim nadvožnjacima. Policija je poslijepodne bila prisiljena zabraniti pristup vozilima, jer je prometni kaos počeo utjecati na normalno funkcioniranje aerodroma. Upućeni su nam kazali kako takva pomutnja nije nastala ni pri dolasku Pape.

Sama uprava Zračne luke Zagreb pokazala je iznimno dobru volju kako bi se svima omogućio pogled na zrakoplov. Za 'spottere' koji su se na vrijeme prijavili, organizirana su i dva otvorena turistička autobusa s kojima se moglo krenuti u polagani obilazak po platformi zračne luke. Svatko tko se u njima našao, ostao je šokiran gabaritima goleme letjelice. Čak 84 metra duljine trupa, 88 metara raspona krila i visina od 18 metara izgledali su nestvarno.

Ranojutarnji odlazak u 6:00h također je pratilo nekoliko stotina entuzijasta pozicioniranih na vidikovcu i oko piste. S obzirom na golemu poletnu masu aviona i pistu koja dimenzijama ne ostavlja puno mjesta za pogrešku, svako polijetanje mora biti pažljivo isplanirano. Kada se začula grmljavina šest jakih Progress D-18 mlaznih motora, ukupnog potiska čak 138 tona, uzbuđenje je poraslo do usijanja. Mnogi, locirani ispred praga piste, su odahnuli kada se Antonovih 32 kotača odlijepilo od tla. Uz golemu buku i oveće količine dima Mriya se zaputio prema svojoj destinaciji. Nadamo se da će još koji put imati razlog za slijetanje na naše tlo.

Tekst i foto: Goran Leš

Video: Eddy Meštrović