Split se zaljubio u Mariju Mirković, Natašu Mihajlović, Jelenu i Nevenu Buča još na Runjićevim večerima prije nekoliko godina, a idućeg tjedna će ih vidjeti na najljepšoj gradskoj pozornici. The Frajle će u srijedu, 6.7., u 21:30 nastupiti na Snu Sustipanske Noći na Sustipanu, večer nakon Esme Redžepove. Još u travnju su promovirale svoj nastup u Splitu, a tada smo s njima popričali u restoranu Corto Maltese.

Čini li vam se da je uspjeh došao naglo ili ste ga dugo čekale?
Nevena: I dalje nismo svjesne svega jer se događalo da započnemo koncert pitanjem „Da li vam se sviđaju pjesme“, dok nam jedna prijateljica nakon koncerta nije rekla „Pa što to pitate, naravno da nam se sviđaju, mi svi znamo vaše pjesme i obožavamo ih“.
Marija: Kao, jao, divno je što znate, ljudi kupuju karte i dolaze masovno na koncerte, album je najprodavaniji gdje god se ode, a mi smo „Jao, svi znaju naše pjesme!“
Jelena: Moram ispričati jednu anegdotu. Pošto smo se 2009. okupile nas 4 i nekako je vrtoglavo to sve krenulo, postavile smo snimke na YouTube i mediji su se krenili zanimati tko su te 4 djevojke koje pjevaju i sviraju gitare i bile smo im vrlo interesantne. Godinu ipo dana nakon toga, došla sam s jednog koncerta kući, upalila TV i vidjela sam nas, jedan koncert se emitirao na TV-u, i nisam vjerovati. Vidjela sam nas u kostimima, ispred nas 10 000 ljudi, i  nije mi bilo jasno jer sam samu sebe vidjela, nije mi bilo jasno što se dogodilo. Toliko je to vrtoglavo krenulo da nismo imale vremena zaustaviti se i razmišljati na trenutak da kažemo „U međuvremenu se naš san ostvario“. A to je da se bavimo muzikom i putujemo i širimo svoju muziku dalje.
Nevena: Tako mislim da je i danas, nismo baš skroz svjesne.
Jelena: Još uvijek smo iznenađene, ugodno doduše.
Nevena: I danas u frizerskom salonu su došle djevojke „Jao, super, dajte da se slikamo“, ja rekla „Taman sam mislila da me nitko neće prepoznat, došla sam inkognito u frizerski salon i slušam nešto na mobilnom telefonu, e, sad se moram slikati.“ Šalim se, mi obožavamo fanove i našu publiku i gdje god da se nađemo, događale su se razne i nemoguće situacije. Kad god možemo se slikamo s njima i odgovaramo, stalno smo u komunikaciji, imamo vrlo aktivnu Facebook stranicu.
Marija: I osobno, zato nam treba po dva dana da odgovorimo, zato što to radimo nas 4. Događa se jedna stvar, da se probudim, pročitam poruke i nastavim spavati. To tek opet vidim nakon 4, 5 dana, a ponekad i nikad, pa imam ljude koji se naljute na mene zbog toga. Tako je i s ovim pitanjima na fejsu, ta pitanja stoje da su pročitana, kad netko drugi uđe misli, okej na to je sigurno već netko odgovorio, i to ostane tako.

U biografiji benda piše što je svaka od vas željela postati i raditi uz pjevanje. Jesu li te želje sada na čekanju, na primjer, kao što je jedna od vas htjela biti astronaut, ili se u jednom trenutku planirate baviti profesijama za koje ste se školovale?
Jelena: Mi smo otprilike završile fakultete iste godine kada smo se okupile, mada smo se bavile muzikom cijeli život i u stvari je muzika neka naša prva ljubav. Pošto u bendu imamo psihologa, ekologa, profesoricu francuskog i pravnicu, naravno da znanja nikad nije dosta, mi to primjenjujemo.

I sada?
Jelena: Baš smo nedavno pričale, mogle bi neko ministarstvo nas 4 osnovati jer taman imamo sve. Što se tiče muzike, uzimale smo privatne satove gitare i tu se usavršavamo. Tko zna, možda otvorimo neko muzičko ministarstvo.
Nevena: Jelena je napisala da bi htjela biti glumica, mada je glumila u mjuziklu jednom. Ja sam napisala da bi voljela biti redateljica, mada nisam završila taj fakultet, ali volim biti upućena u izradu spotova, jako mi je to interesantno.
Jelena: Nataša je naš kapetan Frajlomobila, ona vozi.
Nevena: Kao raketu.
Jelena: Da, a nedavno je imala sat vožnje malog sportskog aviona, tako da to nije isključeno, budući da ona želi biti astronaut, sve želje nam se ostvaruju.
Nevena: Marija želi biti nindža.
Marija: Treniram tae kwon do i želim biti nindža. Vidjela sam oglas u Japanu u kojem traže nindže koje nisu iz Japana, strance-nindže. Međutim, kako sam na glazbenoj misiji, ne mogu otići u Japan biti nindža, ali se spremam za to kad jednog dana odemo u Japan.
Nevena: Ima koncerte do 10, 11 uvečer, i onda postaje nindža.
Marija: Zvuči ludo, ali stvarno nije nemoguće. Nindže samo noću budu crni, preko dana su sasvim normalni, bijeli. Fali mi samo još nekoliko vještina, tipa nunčake, svakakvih starinskih oružja koje bacaju i povređuju zle ljude. A ove borilačke vještine mi sve idu. U Japanu ću naučiti, poslije koncerta ćemo imati edukaciju. Ne na sceni, ona je isključivo za muziku i gitaru i tu ljepotu koju proizvodi.

Kako ste pronašle taj svoj prepoznatljivi zvuk? Stil, da budem preciznija.
Jelena: Nismo mi dolazile do njega. Sve 4 smo i prije pisale pjesme i da ih čujete, ne biste ih prepoznali, svaka je imala neki svoj stil i smjer u odnosu na svoj senzibilitet i muziku koju je ona realno slušala. Međutim, kada smo se okupile i krenule zajedno stvarati, onda je to ispalo to. Nije bio neki proces, jednostavno se dogodilo, a sve note koje se čuju u našoj muzici jesu ono što smo mi slušale. Čuje se Vojvodina, tamburice, zato nas i uspoređuju s Balaševićem, ali to je jednostavno zato što dok vi odrastate, tamo i jesu tamburaši autentični za predio, kao i mađarski čardaš. Mi živimo na sjeveru, kao što u Dalmaciji imaju neku tradicionalnu muziku, tako i mi imamo. To je mješavina toga i nas 4 kada u sve skupa umiješamo prste, zvuči potpuno ludo i ljudi ne znaju definirati našu muziku, a ne znamo ni mi, da budemo iskrene.

Kako odabirete pjesme za albume s obzirom da je svakom umjetniku to jedan specifičan proces?
Jelena: Kako mnogo putujemo, pjesme se stvaraju usput i u našim telefonima stvarno postoji svašta, začeci nekih pjesama i tema, one nastaju spontano. Ali, pjesma se mora svidjeti svakoj od nas 4. I to je ona formula: svaku pjesmo promatramo pojedinačno i ne smije biti samo hit, mora se svidjeti nama.
Nevena: A i ta prvobitna verzija uvijek nekako na kraju bude promijenjena kad svaka od nas doda nešto svoje. Na kraju zvuči ovako originalno kako je publika čuje. Svaka ubaci ili neku temu, ili, na primjer, onaj smijeh u „Veštičjoj pesmi“, jedna sama to ne bi snimila.
Marija: Ta pjesma je bila u potpunosti normalna.
Nevena: Ta je pjesma bila ljubavna, međutim, kad smo se umiješale...
Jelena: Bajaga je rekao jednu dobru stvar: „Što sam ti uradio od pesme, mama“. Znači, kada mi ostale umiješamo svoje prste, potpuno je promijenimo.

Nevena: Ali ima nekih stvari, kao kada smo radile pjesmu s novog albuma, rekle smo „Fali još jedan dio“. Ali nismo znale što je to, kao da nam je pjesma bila nedovršena. I jednom smo sjedile u jednoj kafani u Novom Sadu kada je nastala poznata tema Frajla. I tada je ta pjesma postala kompletna. Do tada je to bila samo lijepa pjesma, a s temom je postala i lijepa i neobična.
Jelena: Mislim da je možda nama mnogo lakše jer smo i skladatelji i tekstopisci, ne samo pjevači. Ne znam tko bi se našao, tko bi to bio naš autor. Eto, Bog nam je dao i taj talent pa smo nekako zajedno pronašle taj neki svoj stil, ali polako uključujemo i druge autore. sada već oni mogu pronaći taj neki naš stil, ali u početku je baš bilo teško. Ne bih voljela da se nađem u ulozi pjevača, dosta je teško izabrati pjesme za sebe. Ali mi je i napišemo, pa onda to nekako ide zajedno.
Nevena: Na trećem albumu je Alka Vuica radila dva teksta, pisale smo pjesme zajedno s Magnificom i Goran Karan je radio muziku i tekst za pjesmu Nevolja koja se nalazi na albumu. Polako krećemo surađivati s drugim autorima.
Jelena: Runjićeve pjesme s Runjićevih večeri smo prisvojile kao svoje, nekako ih je publika drugačije doživjela s našim aranžmanima.
Nevena: U Srbiji je definitivno „Meni trebaš ti“ naša pjesma.
Marija: To je naš veliki hit na ijekavici pošto smo u stvari bend iz Hrvatske.
Nevena: To svi misle.

Marija: Svi su u jednom momentu sve pobrkali. Jedino su ljudi iz Novog Sada znali da smo iz Novog Sada, jer su iz Beograda mislili da smo iz Beograda. Moralo je tako biti jer sve što ima smisla je iz Beograda.
Jelena: U Splitu su znali da smo iz Novog Sada jer je naš prvi veliki nastup u Hrvatskoj bio u Splitu.
Marija: Da, u Splitu su znali, ali kako su krenuli koncerti i pjesme su se počele puštati na radiju, kada nam je jedna prijateljica s radija spomenula anketu „Odakle su Frajle?“. Iz Zagreba, pa iz Zagreba, iz Istre, Zagreba, Zagreba, pa iz Istre...
Nevena: I onda je jedna baba nazvala i rekla „Pa one su iz Novog Sada“.
Marija: Na kraju je ispalo da je stvarno nebitno odakle smo.
Nevena: Mi smo kao Brena.
Marija: Ako je tako, sa svima smo naši i bitno je da ljudi vole život i vole muziku, svima im se radujemo.

Jučer sam rekla prijateljici kako ću raditi intervju s vama i nakon prvotnog oduševljenja me zamolila da vas pitam što su vam to i odakle vam ime The Frajle.
Jelena: To nije ovdje uobičajeno, ali kako je gore na sjeveru bila Austro-Ugarska monarhija, što podrazumijeva cijeli taj dio, i u Zagrebu se kaže frajla kao i kod nas u Vojvodini, to znači gospođica.
Marija: To je cijeli taj pojas gdje ima lijepih zgrada.
Jelena: To je od stare njemačke riječi fräulein, što znači gospođica, samo što se ta gospođica u međuvremenu modernizirala, pa nas bosanci pitaju što nam to znači jer kod njih je frajla gospođica poslije ponoći. Možda se ta frajla pokvarila dok je došla do Sarajeva, a mogu tek misliti što se dogodilo dok je došla do Splita. Kod nas na sjeveru je fina gospođica, kulturna, mi bi rekle da je današnja frajla moderna žena koja zna što hoće, ima svoj stav i ako usput nađe frajlera, svoga gospodina koji će je pratiti u svemu, onda je to definitivno prava frajla.

Ovo se točno poklapa s mojim odgovorom prijateljici da je to kao naša frajerica.
Marija: E tako je. To su sve žene koje se tako osjećaju.
Nevena: Tražila sam tu riječ i to je baš frajerica.
Marija: To je žena koja zna zamijeniti žarulju, ali nije dovoljno visoka pa zove muškarca da joj je promijeni, ali ne zato što ne zna, nego zato što je niska. Zna da može, ali prepoznaje svoj nedostatak.
Nevena: Ili zaradi sama da plati majstora.

 

Organizatori poručuju kako „Ulaznica još ima u prodaji i ulaznice nisu numerirane, vrata Sustipana se otvaraju u 19:30 i vrijedi pravilo "Tko prvi, njegova dekica"...“.

Ulaznice po cijeni od 90kn možete kupiti u:
Corto Maltese freestyle food - (Obrov 7, Split, iza ribarnice), Split - Dancing Bear, Croatia Records, Smokvina Travel Agency, Spaladium Arena box office, Uni rent Split, Kaštela - Caffe bar Arena, Uni rent Kaštel Stari, Uni rent Zračna luka Split, Trogir - Atlas, Omiš - Cyntus Travel Agency