U petak 30.01.2015. u Kocku nam dolazi jedan od najkontroverznijih bendova bivše države - Trobecove krušne peći. Kao mali uvod u koncert donosimo intervju s Igorom Mihovilovićem (Guranje S Litice), jednim od idejnih začetnika prvog vinilnog izdanja Trobecovih krušnih peći - S mukom žvaču trubadurov vrat (svibanj, 2013. godine).
Kako je nastao projekt Guranje S Litice i kasnije istoimeni label?
Guranje s litice šaljivo je ime za koncerte u splitskom klubu Kocka, osmišljeno u listopadu 2004. godine kao reakcija na tadašnje pokušaje brendiranja koncertnih programa davajući im kul i nesvakidašnja imena. Mi smo htjeli imati što gluplje i upečatljivije ime i ovo se nekako zadržalo. Koncerti su krenuli par godina ranije, već 2002., ulaskom u sami prostor nekadašnje kotlovnice i spojivši struju, samo što se tada nismo zamarali imenom manifestacije, bilo je bitno da se bilo što dogodi u tada mrtvom gradu. Nas nekolicina imali smo i neke svoje bendove u kojima smo svirali (ranije Breed i Giht Shasie, Anita, kasnije Živottinja, To, Kadet, Talason i ostali) i svi ti bendovi u nekom trenutku imali su i neke reprezentativne snimke, ako ništa drugo promotivne namjene. Ideja za labelom dogodila se spontano, a u realizaciju tog segmenta "djelatnosti" krenulo se krajem 2007. godine. Naravno, u međuvremenu se skupilo i mnogo bendova kojima sam htio raditi neko izdanje ili pomoći u realizaciji njihovog, da ih sad ne nabrajam. Na labelu sam uglavnom radio solo, uz pomoć dragih prijatelja i suradnika, što se zadržalo i do danas. Koncerta ne bi bilo možda ni jednog da nije bilo Luke Krstulovića, gitariste danas aktivnih bendova Pale i Bizon. Iako je otišao u Zagreb krajem 2007. godine, nastavili smo surađivati koliko su nam mogućnosti dozvoljavale, do kraja mojih aktivnosti u Kocki, odnosno kraja 2010. godine.
Koliko su bili uspješni koncerti (po pitanju posjećenosti) koje si organizirao u Splitu pod projektom Guranje S Litice od 2002.-2010.?
Možda će zvučati klišeizirano, ali GSL je bio koncertni program koji je prije svega imao ulogu, ili je htio imati ulogu, "edukacije publike". Ili da budemo manje prepotentni, htjeli smo dovoditi stvari koje voli jako mali broj ljudi, čak i za pojmove jedne poprilično nekomercijalne "Kocke". Zadovoljstvo i užitak činjenicom da smo ugostili neke od jako bitnih i nama jako dragih bendova (za ilustraciju ću spomenuti samo Damo Suzukija, Steve Austina, Tom Smitha i češki Lvmen koji mi prvi padaju na pamet) najčešće je bio dovoljan motiv za daljnji trud i muku. Ponekad je grad imao sluha, ali najčešće nije, što je naravno problem i mnogih puno dugotrajnijih i ambicioznijih projekata u "naprednijim" sredinama. Bilo je vjerojatno najbolje kako je moglo biti u datim okolnostima. Usporedbe radi, koncerti Živog blata i Ramba Amadeusa krajem 2008. rađeni su pod istim imenom samo da vidimo da li je ime samo po sebi možda ukleto (smijeh). Naravno, bili su pretrpani i rasprodani što samo pokazuje da "avangardne" i zvučno zahtjevne stvari treba raditi smišljenije, uz radikalno drugačiju promociju od uobičajene i možda na mjestima koja i nisu isključivo punk rock klubovi koji preživljavaju najčešće od broja prodanih pića na šanku, koliko god program bio vrhunski. Uostalom, u međuvremenu je i Facebook postao moćno oružje za reklamu svega pa tako i događaja o kojima pričamo, pa je dosta mojih teza baziranih na starom iskustvu u tom kontekstu i vjerojatno lako oborivo.
Koliko je izdanja do danas na labelu izašlo? Koji su bendovi u pitanju?
Do sada su na labelu izašla 23 izdanja, miješano svih postojećih formata. Imenom radi se o Talason, Kadet, Peach Pit, Anita, To, Reactor, Man Zero, Mandelbrot Set, Desinence Mortification, Giht Shasie, Rumplstinski, Why Stakla, To, Uzrujan, Gatos Del Mundo, Black Gust, Trobecove Krušne Peći, Sexa, Distress (Srbija), Threesome (Srbija), Majmoon (Njemačka), Nesseria (Francuska), As We Draw (Francuska), The Killing Spree (Irska). Zadnjih godina možda je malo veći fokus na reizdanjima i nikad objavljenim starim snimkama. Također bitno je naglasiti da je skoro svako GSL izdanje kolaboracija s nekim drugim labelom ili bendovima. Bez obzira jesam li osobno urednik izdanja, rijetko sam nešto objavim, djelomično i iz financijskih razloga. Kao najdužeg i najvažnijeg kolaboratora moram navesti Dirty Old Label iz Zagreba s kojim već šestu godinu aktivno surađujem, ali i niz drugih domaćih i stranih labela. Koga label zanima još detaljnije tu je ionako sve:
http://www.guranjeslitice.bandcamp.com
http://www.discogs.com/label/164929-Guranje-S-Litice
Kad već pričaš o kolaboracijama, koji su labeli u pitanju? Jesu li u pitanju isključivo labeli iz Hrvatske i regije ili...?
Pokušavam ne biti isključiv u nijednoj aktivnosti. Otkako živim u Zagrebu aktivno potpomažem radu na izdavačkim kućama PDV Records i Noisy Night Records koje tu funkcioniraju, a ponekad bi se javili i strani labeli ukoliko bi im trebala pomoć na nekom arhivskom materijalu (poput američkog SS Records s kojim sam pripremao kompilacijski LP Satana Panonskog 2013. godine). Te i takve suradnje će se sigurno nastaviti, tim više što su mi bitni pojedinačni projekti kao takvi, a ne ime pod kojim će nešto biti objavljeno. Također je i dio arhivske građe objavljen na blogu Stražarni lopov s kojim surađujem otprilike godinu dana. Ako mogu nekome pomoći i ako mi se projekt sviđa iz bilo kojeg razloga, tu sam.
Kako je nastala ideja o vinilnom izdanju Trobecovih krušnih peći?
Nakon što sam u listopadu 2010. uspješno završio višegodišnji rad na live vinilu Sexe "Uživo iz Kopra 23.1.1986." i objavio ga uz pomoć Dirty Old Labela iz Zagreba intenzivirala su se i nalaženja s Begom i Barom iz nekadašnjih Trobecovih krušnih peći. Čim su ugledali ploču Sexe, benda koji je s njima osim kultnog i opskurnog statusa ranih i srednjih osamdesetih, neko vrijeme dijelio i poneke članove uskliknuli su "ovako nešto i mi zaslužujemo". Navedeno je praktički bilo dovoljno da se projekt započne. Kornel Šeper, voditelj kluba Močvara i dugogodišnji prijatelj, moj kao i članova Trobeca, bio je oduševljen idejom i odmah pristao da zajedničkim snagama krenemo u pripremanje projekta. Obzirom da je upravo Kornelov label Kekere Aquarium 1992. i objavio kazetno izdanje nikad objavljenog fantastičnog albuma Trobeca "85", bilo je logično zašto pokrećemo priču upravo Kornel, bend i ja. Traženje master snimki odvelo nas je i do Austrije i Slovenije, gdje smo uz pomoć ljubaznih pojedinaca uspjeli naći bogatu kolekciju nikad javno objavljenih materijala benda, koja se sastoji od 2 puna albuma, jednog studijskog i jednog live, do ostalih audio i video koncertnih snimki. Sve smo to uspjeli objediniti u luksuznom box-setu imena "S mukom žvaču trubadurov vrat" koji se sastoji od vinilnog LPa i čak dva CDa bonusa. Obzirom da pratimo izdanja na domaćoj sceni i upoznati smo s njihovom produkcijom, bez ustručavanja možemo reći kako je navedeni set najambicioznije urađen i opremljen domaći LP uopće! Tome u prilog ide i profesionalno odrađen grafički i video editing posao koji su nesebično odradili Darko Kujundžić, Tomislav Vranić i Viktor Krasnić. Da bi izdali ploču novac je doniralo tridesetak pojedinaca iz (sub)kulturnog i javnog života, od pisaca na koje je bend utjecao do izdavača koji su htjeli podržati projekt, njih sve skupa šesnaest, što je zaista neponovljivo u povijesti nezavisnog izdavaštva na ovim prostorima. Ujedno je ploča poslužila i kao pogonsko gorivo da bend opet uzme instrumente u ruke i održi seriju promotivnih koncerata, nakon čega su nastavili raditi na novom materijalu, što svi uključeni smatramo odličnim potezom.
Možeš li reći u par rečenica nešto o samome bendu, za čitatelje koji se prvi put susreću s imenom Trobecove krušne peći, kada su nastali, malo o imenu benda i što možemo očekivati u petak u Kocki?
Trobecove krušne peći su nastale 1981. godine u Zagrebu. Ime su dobili po najpoznatijem jugoslavenskom ubojici, Metodu Trobecu, čovjeku koji je krajem 70-ih godina prošlog stoljeća silovao i spalio barem 5 žena. Uslijed služenja jedne od kazni 2006. godine počinio je samoubojstvo u zatvoru u Sloveniji. Crni humor u imenu i mladalačko ludilo na sceni, često je bend dovodilo na bine zajedno s Laibachom, Sexom, Katarinom II i ostalim relevantnim imenima post punk generacije nekadašnje Jugoslavije. Zanimljivost je da je tek gašenjem benda, negdje početkom 1987. godine, trebala nastupiti i zvanična zabrana djelovanja grupe radi njenog imena, što svjedoči o sporosti i neinformiranosti službi sigurnosti nekadašnje države. Onima koji su ih imali priliku čuti u to vrijeme, Trobeci su donijeli dašak zapada i New Yorka u uši, prvenstveno radi razlomljenih funk ritmova i suludog saksofona, dok su tekstovi bili priča za sebe, pa i skoro desetak godina prije pojava tipa Satan Panonski ili Sexe iz "vulgarne faze". Oproštajni koncert u Kopru 1987. godine snimljen je i kao live album koji je dio već spomenutog vinilnog box-set reizdanja. Trobeci tada započinju svirati i puno distorziraniji zvuk koji bismo lako mogli nazvati proto-noise-rockom, stilom kojeg su u devedesetima i kasnije produbili kroz bratski bend Brujači. Za one koje zanimaju još detaljniji podaci o bendu savjetujem da nabave knjigu Vinka Barića "Hrvatski punk i novi val 1976 - 1987" izdanu 2011. godine.
Obzirom na pogledane recentne koncerte benda zadnjih sezona, u petak u Kocki možemo očekivati pravi sprovod konvencionalnog rock'n'rolla, precizno režiran po postulatima ranih osamdesetih i izveden kao da je prvi i zadnji put i kao da sudbina cjelokupnog post punka ovisi o tih sat i po vremena svirke.
Razgovarala: Matea Munitić
