Uvijek počinje s Prvom. Među Prvima svoje mjesto zaslužuje i On. Carcassonne.
Ma kol'ko puta prsti pokušavali kvadratnim pločicama složiti mapu ovog (stvarnog) utvrđenog grada te okolnih polja, (hranom, vinom i vjerom) bogatih samostana i prilaznih puteva, isti na kraju uvijek izgleda drugačije. Kako i ne bi kad cilj igrača i nije „prikazati istinu“ („no, you're never going to get to France...“), već „najljepša lovačka priča“ odnosi nagradu. No, ne pričaju, kako biste u nekoj bajci o dvorcu očekivali, pričajući svak' svoju od početka do kraja, već je dodavanjem pločicu po pločicu pletu. Igrači. Sve po pravilima, s jasnim bodovima, od kojih neke igrači dobiju kad im se prohtije („ima jedna duuuuga cesta...“), do onih za čiji se prestiž i bodove natječu do samog kraja („čija je ono livada...“).
U svojoj osnovnoj verziji, to je cijela igra. And then...
Te 2000.-te godine manje-više svijet je očekivao Bug (onaj milenijski) pa smo se od njega u najvećem dijelu uspjeli i zaštititi. No, nikako, ali baš nikako, nismo očekivali slatku, malu, jeftinu, šarenu kutiju prekrasnih komponenti koja će jednostavnim pravilima zaraziti sve. Dizajner i Umjetnik Klaus-Jürgen Wrede te Umjetnici Doris Matthäus, Anne Pätzke i Chris Quilliams spakirali su takvu „bombu“ od igre da je ista uspjela sve do danas (skoro dva desetljeća) neprestano održavati igračku zajednicu zainteresiranom pažljivo osmišljenim nadogradnjama i izdanjima. Deset većih ekspanzija (od Inns and Cathedrals do Under the Big Top) te 23 mini ekspanzije (od The River do The Fruit Bearing Trees) dodaju sve što možete zamisliti u i oko jednog grada. Zaista sve? Ne baš, ne sumnjam naime da će se izdavanje novih detaljno crtanih pločica, raznovrsnih komponenti i ekspanzija nastaviti.
Originalna verzija Carcassonnea je 2001. ovjenčana najprestižnijom nagradom: Spiel des Jahres. Fenomenalno jednostavna i lijepa, prikladna za sve uzraste, odlična je igra za nove igrače (tzv. Gateway igra), bez obzira na njihovu dob. Ipak, ukoliko vam se ovo „staro truplo“ ne igra u originalnom (još uvijek predivnom) izdanju, niste ljubitelji ovog settinga ili želite biti „originalni među ekipom“, danas Carcassonne postoji i u 16 spin-off verzija, koje, gle čuda, redovito izlaze (da, svaka s različitom tematikom, ponešto različitim pravilima i različitom ciljanom populacijom – od Hunters and Gatherers do verzije iz 2018.-te Safari).
Mislili ste da je „fenomen Carcassonne“ obilježio samo nas, milijune zaluđenih zaljubljenika mape utvrđenih starina? Pročeprkate li malo, Carcassonne ćete pronaći ne samo u svim prodavaonicama društvenih igara svijeta, nego i u elektroničkom obliku (sve do Xbox verzije), a riječ „meeple“ uspjela je ući i u sve relevantne rječnike i enciklopedije svijeta. Meeple, mali slatki „my people“ čo'čuljak iskočio iz prvog Carcassonnea, danas se u svom najširem smislu koristi kao izraz za bilo koju figuricu čovječuljka u društvenim igrama.
Za kraj, dužan sam dati i upozorenje: igranje i prikupljanje Carcassonnea je zaraza, ovisnost (ta, kako drugačije nazvati potrebu da „Moraš skupit' sveeeeee...“). Kod nekih je prisutna do te mjere da još od 2003. hodočaste na svjetsko prvenstvo u Carcassonneu (ne, nije u Carcassonneu, ipak je u Njemačkoj, na najvećem svjetskom sajmu društvenih igara Spiel). Vjerujte, čak i ako se odlučite imati samo jednu verziju Carcassonnea, bez ekspanzija (O, blasphemy! Wouldn't you like to add a Dragon? Witches? Or Star Wars version? Maybe Old West?), uskoro ćete imati kolekciju društvenih igara, a ista će redovito rasti. Prijateljski savjet zaraženog – ne osvrćite se, sve dok imate što jesti i gdje spavati. Za koju godinu, sjetite se da je „your own personal“ tribble bio Carcassonne, onako kako ćemo mi to napraviti na sljedećoj Večeri modernih društvenih igara Ajmo Se Igrat'!, u Klubu Zona, ove subote navečer, na koju, bez ikakvog predumišljaja, pozivamo i Vas.
Welcome to our part o'Hell, where boardgame parties last all life long and then on!
(Možda, samo možda, neka od inspiracija ovog slatkog pakla nastade u spomen na Carcassonne Castle, mali dvorac izgrađen u XX. stoljeću u Marblehead, Massachusetts, USA, od stijena i drva s 4 kontinenta, u kom su se održavale legendarne dobrotvorne zabave, uključujući one za dječju bolnicu u Bostonu. No, to je već neka druga priča...)
„Ma daj okreni taj“Wheel of Fortune“ u mojoj glavi...“
Piše: Marko Mlinar za Udrugu F&ST
