U neka jednostavnija vremena, kada se nije igrao Terraforming Mars s proširenjima u trajanju od šest sati, igrali smo „trlju“ s bakom. Bar sam ja sam bila te sreće. S druge strane ploče nalazila se podloga za Čovječe, ne ljuti se, no njom ni baka ni ja nismo bile previše impresionirane. „Peglale“ smo mlin partiju za partijom i bilo nam je baš zabavno. Stoga su me minimalistički dizajn i jednostavna mehanika Gigamicovih igara za dva igrača privukli na prvi pogled.
Pylos je igra koja se sastoji od ploče s udubljenjima i dva kompleta kugli te odiše vibrom kao da su je izmislili Kinezi u 12. stoljeću prije Krista. Otprilike. Zapravo se igra tek od 60-ih godina i to na način da igrači naizmjenice postavljaju kugle na ploču ili na druge kugle tvoreći piramidu. Postavljanje kvadrata sačinjenih isključivo od „vlastitih“ kugli omogućuje „štednju“ na istima, što igru podiže na potpuno novu razinu. (See what I did there?) Pobjednik je onaj čija kugla završi na vrhu piramide. Na tronu može biti samo jedan. U igri prijestolja ili pobjeđuješ ili umireš. U Pylosu ili pobjeđuješ ili skupljaš s poda kugle koje si gnjevno razbacao.
Quixo je mlađi brat igre „križić-kružić“ koji se posvetio teretani i, unatoč tome što je sada duplo veći od brata, niječe ikakvu povezanost s konzumacijom određenih supstanci. Sastoji se od 25 kocki poslaganih na polje dimenzija 5x5. Na početku igre sve su kocke okrenute praznom stranom prema gore, a cilj je na gornjoj strani okomito, horizontalno ili dijagonalno poredati 5 simbola odabrane vrste. Jedino što se na potezu može napraviti je ili „pridobiti“ neutralnu kocku u svoj tim ili pomaknuti već ranije „preobraćenu“ na kraj reda.
Quoridor je u suštini treći zadatak Tromagijskog turnira, ali bez čarolija, sfingi, prikrivenih putoključeva, groblja, Gospodara smrti i mrtvih tinejdžera. Doduše, ni cilj nije sličan, ali poanta je u, pogodili ste – labirintu odnosno preprekama. Svaki igrač ima jednu figuricu i deset „zidova“ iste boje. Igra se na 9x9 ploči i figurica svakog igrača putovanje započinje na jednoj strani. Cilj igre je doći do protivnikovog ruba, što je puno teže izvesti nego što bi se na prvi pogled dalo naslutiti. Jedino što se na svakom potezu smije izvršiti je ili pomicanje vlastite figurice ili postavljanje zidova oko protivnikove. I, vjerujte, teško je odlučiti. Usprkos jednostavnim pravilima, Quoridor je definitivno najsloženija od ove tri igre.
Pylos, Quixo i Quoridor samo su dio Gigamicove serije apstraktnih društvenih igara čudnih naziva. Neke od njih se, kao uostalom i Quoridor, mogu igrati i u više igrača, no prvotna zamisao svakako je igranje u paru. Može ih se naći i u džepnim pakiranjima, tako da je moguće igrati ih i pritom pokušati ne izgubiti komponente gotovo svugdje – na izletu, na plaži, u autobusu, u redu za referadu na Filozofskom i sl. Sve što vam treba je prijatelj. Ili baka. U nedostatku istih, pridružite nam se već ove subote od 20:00 h na još jednoj Večeri modernih društvenih igara Ajmo Se Igrat! u Klubu Zona. Ulaz je besplatan, a voditelj ili netko od posjetitelja će vam rado objasniti pravila ovih ili nekih drugih igara.
Piše: Ivana Roguljić za Udrugu F&ST
