Istočna morska ruta ili Tokaido, bila je jedna od pet najvažnijih cesta u Japanu tijekom Edo perioda. Povezivala je Kyoto i Tokyo (nekadašnji Edo), slijedeći jugoistočnu obalu otoka Honshu. Inspirirana tom cestom i nevjerojatnim ljepotama japanske prirode i kulture, igra Tokaido daje probni okus takvog putovanja, barem za one s maštom, i budi čežnju za uzimanjem neplaćenog dopusta jer godišnji jednostavno nije dovoljan.
Tokaido je igra za dva do pet igrača, prosječnog trajanja oko 45 minuta (ali može i kraće kad se uigrate), lagana i jednostavna za svladati te pogodna za djecu školskog uzrasta i starije. Igra može biti lijepa i opuštajuća ako igrate s normalnim ljudima, ali postaje rat ako igrate s gejmerima. To prvo bi bilo kao polagana šetnja u suton dok prolazite ispod toriija prema hramu ovijenom pjevom ptica naspram tog drugog koje podsjeća na snimke japanskih oshiya kako uguravaju ljude u pretrpane vlakove.
Igrač preuzima ulogu putnika i njegove osobitosti (npr. siroče bez novčića koje besplatno jede ili starca koji dobiva dodatne bodove jer se voli kupati). Sa svojim putnikom igrač putuje od Eda do Kyota (ili obrnuto, ovisno o željama – karta je dvosmjerna) po poljima koja označavaju svratišta, kupališta, tri vrste panorame, suvenirnice, hramove, susrete s drugim putnicima (ne suigračima) i sela. Svratišta mogu primiti sve igrače, a ostala polja jednog ili dva igrača. Potez uvijek vuče onaj tko je zadnji na cesti ili u svratištu tako da treba pažljivo planirati korake i ne preskakati puno polja. Sama igra vas tjera da zastanete i uživate u pogledima i mogućnostima ili pak da nekome oduzmete zadnji komad panorame, ovisno o tome igrate li s normalnim ljudima ili ne.
Svratišta su jedina polja na koja obavezno morate stati, nakon čega vam se nudi mogućnost kupnje nekog od japanskih jela, poput sushija ili fugu ribe, koja na kraju nose dosta bodova. (I iako nema knedlica, moram reći: „Odango atama, Serra Moon!“) Zato je mudro štedjeti novac za dobru hranu, uostalom kao u stvarnom životu. Panorame skupljate usput, pazeći pritom koja vam treba ili ih pokušajte skupiti sve. Postoje tri vrste: rižina polja, planina, more. Što ih više skupite, više bodova nose. Nakon svog tog panoramljenja, čovjek se umori i onda mu dobro dođe poznata japanska termalna voda u kupalištu. Za obično toćanje nogu, dobiju se sasvim neloši bodovi.
U suvenirnicama skupljate setove četiri različite vrste predmeta i kombinirate za najbolji odnos cijene i količine bodova. U hramovima se, jelte, molite, ali i ostavljate lovu kako biste baš vi, najpobožniji, koji je najviše novca dao, imali i najviše bodova. Drugi putnici (ne suigrači) vam daju razne povlastice, poput novca, suvenira ili dijela panorame (freebies!). I zadnje polje je ono na kojem zamislite da ste na seoskoj ulici našli tri novčića, a vlasnika nigdje na vidiku. Nešto što se znalo događati u mom djetinjstvu, ali više iz nekog razloga ne. Jer smo siromašniji? Gramziviji? Imamo bolje novčanike? Ne znam.
Kad dođete do petog svratišta, partija je gotova, dodjeljuju se diplome i zbrajaju bodovi. Nakon čega se slobodno možete vratiti natrag, istim putem, doma. A ako vam nekad dosadi gledati stalno iste motive, Tokaido ima i nekoliko ekspanzija koje donose stvari poput novih vrsta putnika, kockarnica i rijetkih suvenira.
Za sve one koji si ne mogu priuštiti kartu do Japana, Tokaido ćemo igrati ove subote od 20:00 h na posljednjoj ovosezonskoj Večeri modernih društvenih igara Ajmo Se Igrat! u Klubu Zona. Ulaz je besplatan, upute za prijavu na Tokaido na eventu, a na raspolaganju će vam biti i volonteri spremni objasniti bilo koju od drugih igara koja vam zapne za oko. Vidimo se!
Tekst i fotografije: Romana Jadrijević za Udrugu F&ST
