Kako ga već neko vrijeme nisu vidjeli na nacionalnim televizijama, Splićani koji su u četvrtak prošetali centrom su bili ugodno iznenađeni vidjeti Roberta Knjaza kako s TV ekipom nešto snima, a on je spremno stao i popričao sa svima koji su ga poželjeli pozdraviti. Zanimalo nas je zbog čega ga zadnjih nekoliko godina nema nigdje.
- Imam firmicu pa radim razne stvari, od skupljanja boca, radimo masu filmova, reklama i radim stvari gdje mi se ne pojavljuje faca. A čudno je to, ljudi misle da ako se ne pojavljuješ licem, da onda ne radiš. Ima puno zanimanja mimo onih ispred kamere, čak i boljih i zanimljivijih, kao režiranje, stvaranje koncepta, što mi je uvijek kreativnije i zanimljivije.

Zamišljao sam da bi se mogao bavit time, ali nije tako idealno, pogotovo na ovako malom tržištu gdje baš i nemaš 20 televizija koje će kupit moj proizvod. Mislio sam da ću izmišljat emisije, prodavat ih televizijama, proizvodit nove, mlade, lijepe zvijezde kao što radi Jay-Z, on je otkrio Rihannu i ne znam koga sve ne. Kako se ono kaže, žaba vidjela da potkivaju konja pa i ona digla nogu, pa sam i ja išao tim putem, al' nisam siguran da je dobar put. Ali i dalje pokušavam.

Znači li to da se sad vraćate na televiziju, donosite neki novi format?
- Ma ne, to uopće nije format, malo sam se poželio snimanja, a kad čitam novine i vidim koliko Hrvati sami uništavaju svoju zemlju onda mi bude žao. Imam osjećaj da bi trebalo podsjetit neke ljude u našoj državi koliko je lijepa Hrvatska, koliko je trebamo volit i čuvat pa sam predložio HTV-u projekt. To je mali intermezzo od desetak minuta, kao "Najljepša mjesta u Hrvatskoj za posjetit prije smrti" pa sam tim poslom došao u Split snimit Rivu, Dioklecijanovu palaču, Svetog Duju, Poljud... snimamo još Kaštela, Trogir, Klis. Nikakav spektakl, ja se tu čak i ne pojavljujem, ja nisam bitan, bitno je da ljudi pogledaju i kažu „Kako je lijepa Hrvatska“, a da se neki drugi bar malo podsjete da bi ovu državu trebalo volit i odnosit se prema njoj s ljubavlju.

Hoćete li se onda ubrzo pojavljivati na malim ekranima?
- Ne znam što bih rekao, nije se pojavio projekt gdje bih se punim srcem pojavio pred kamerom, a ovo su sve projekti gdje ja nisam potreban da bi ta emisija funkcionirala, možda čak i bolje nego da se ja pojavim i rastjeram ljude ispred ekrana s nekom glupom primjedbom. Kad se pojavi emisija koja neće moć funkcionirat bez mog lika, onda ću se vjerojatno pojavit.

Kako biste privukli publiku emisiji?
- Ovo nije emisija, to su mala intermezza, nije ništa spektakularno, ali mislim da svaka sekunda na televiziji može utjecati na nekoga. Pošto nas godinama truju s nekakvim ružnim vijestima, mislim da bi trebalo ubacit te male, pozitivne sadržajčiće da promoviramo pozitivu, ovo što imamo, ove ljepote. Ovo je kao desetominutna zemljopisno-povijesna večernja škola, nikakav spektakl, nešto kao blic edukacija, ali ne tako stroga, malo opušteniji obrazovni program. Nemamo neke velike ambicije osim da je pogledaju ljudi koji nam rade o sudbini i shvate da je ne treba krast nego održavat.

Kako ekonomist završi na televiziji? I to kao jedan od najboljih i najomiljenijih novinara i urednika u državi?
- Htio sam ići na režiju, ali me nije primilo, pa sam htio ići na arhitekturu pa me nije primilo, i to sve u istoj godini. I kao treću opciju, čisto da mi doma mama i tata ne plaču, sam upisao ekonomiju. A onda kad sam je već upisao, bilo mi je blesavo da je ne završim. Istovremeno sam radio na televiziji, a ovo sam usputno i ekonomist. Pomaže mi da znam zbrojit do 10 kad treba platit pivo, znači ekonomija mi je ipak pomogla u životu mada se njom ne bavim.