Ova subota donosi u klub Quasimodo specijalnu poslasticu, beogradski Disciplin A Kitschme, legende jugoslavenskog novog vala koje se ni nakon trideset godina "staža" ne predaju, nego stalno nude nešto novo pokušavajući ne živjeti na staroj slavi. Prilika je to i za "dopisni" intervju s Dušanom Kojićem Kojom, čovjekom koji je po mnogo čemu obilježio povijest popularne glazbe na "ovim prostorima", kako se to politički korektno kaže.

- U klub Quasimodo Disciplin a Kitschme vraća se već treći put, polako ulazite u krug bendova koji su tamo postali skoro "kućni". Što vas privlači u taj mali klub, kako to da se dosad niste odlučili i za neki drugi, možda veći prostor?

- Pošto Bačvice nisu više aktualno mjesto za održavanje koncerata, Quasimodo je OK opcija. Tu se i razumijemo s organizatorom, što je dosta bitno.

- Nakon dva izvrsna albuma "Kad kažeš muzika, na šta tačno misliš kaži mi" i "Uf", koji su označili djelomični povratak na zvuk "stare" Discipline, je li nova pjesma "Samo disciplina" s novim članom i novim instrumentom još jedan zaokret?
- Apsolutno, zaokreti su potrebni, dugovječne grupe, pogotovo one specifičnog zvuka, trebaju raditi na aranžmanskim updateovima s vremena na vrijeme, tako ja to vidim.

- Na koncertima ne zadržavate previše na engleskoj fazi, kako to da se radije okrećete čak i onim najstarijim materijalima, iz prvih beogradskih godina?

- Pa najviše je to zbog jezika, na engleskom se pjeva strancima, a na maternjem domaćima. Također, moram i sebe razgaljivati promjenama repertoara, koji hvala Bogu broji dosta pjesama. Dakle, ne znači da se nećemo u nekom trenutku vratiti i na više engleskog repertoara, ali sad nije tako.

- U jednom nedavnom intervjuu rekli ste da ne biste još podvlačili crtu, ali ipak: kako gledate na protelih 30 godina karijere, od "Sviđa mi se da ti ne bude prijatno" do danas?

- Meni je sigurno svaka faza draga. I uvijek pokušavam razumjeti nekako sve ove navodno pravovjerne fanove koji favoriziraju neku od faza benda, nauštrb ovih ostalih, kao "sve poslije prve faze je lošije", ili "ono s duvačima je bilo najbolje, a ovo poslije je neuvjerljivo", zatim "engleski period je najbolji, a ovo danas ne valja"... Najvjerojatnije je razlog za takva ocjenjivanja to što su "kritičari" tog i tog perioda bili tinejdžeri u onom razdoblju koje favoriziraju, pa se nesvjesno vezuju za njega. Premda, smatram da onaj tko tako može gledati na band i njegovu karijeru, nije ustvari pravi fan, niti je zaslužio da to bude, iskren da budem. Mislim, možda se može reći da je DAK karijera pomalo i šizofrena, no ona je i ogledalo situacije i trenutka u kojem se tog i tog trenutka nalazila i koja je bila oko nas. Na primer, politika i bratoubilački rat su u velikom dijelu odredili put grupe. Ipak, takvu nemilu situaciju je trebalo iskoristiti, preokrenuti je i napraviti najbolje što se može, što se i dogodilo. Sadašnji period u kojem jesmo čisto je uživanje, svaki koncert je radost.

- Taj prvi album predstavljao je istinsku revoluciju, jednostavno je rastavio cijelu tadašnju produkciju. Što vam danas znači?

- Sigurno je da mi znači mnogo. Što se mene tiče, to je bio logičan nastavak onoga što je Šarlo započeo, album je objasnio stavove grupe, muzički i tekstualno, što je nešto na šta se i danas oslanjamo, istovremeno postavio grupu na sigurnu distancu u odnosu na  ostale vesele novotalasne pop grupice.

- Kakva je za vas uloga Discipline kičme, pa Disciplin A Kitschme u povijesti rock and rolla "na ovim prostorima"?

- Pa, nije baš na meni da to ocjenjujem, ako budem rekao ono što zaista mislim, bit će dosta neskromno, pogotovo što ne razmišljam samo u okvirima ovih prostora.

- Vidite li na današnjim scenama, nastalim na onome što je nekad bila zajednička scena, kakvu muzičku pojavu vrijednu pažnje?

- Ma vidim naravno, bendovi generalno bolje sviraju nego što je to prije bio slučaj, ali nekako im fali života i kreacije, jakih generacijskih hitova... Dakle, osim oponašanja pravca koji voliš i grupa koje tom pravcu pripadaju, treba imati i nešto svoje, pa makar to bilo poneki put i nevješto.

- Neizbježno je pitanje - možda i zbog toga što dolazi od jednog od svjedoka - o današnjem pogledu na godine novog vala. Što vam danas znači taj početak osamdesetih, i što mislite o valu nostalgije za tim vremenom i tom scenom?

- Meni početak osamdesetih obilježava i početak mog javnog, aktivnog djelovanja, bavljenja rock'n'rollom. Sam novi val je donio novi radikalniji stav, novo muzičko razmišljanje i tekstove koji govore o nečemu smislenom, za razliku od prethodnog manje više benignog rock'n'rolla s kvazi ljubavnim temama. Lično nemam nikakvu nostalgiju u vezi tog razdoblja, dok opću nostalgiju u regiji tumačim kao vezivanje i sjećanje ljudi na zadnji mirni i kreativni period u ex-domovini, prije rasula i rata.

- Nedavno sam pročitao vijest da s još nekoliko "kolega po bassu" održavate radionice koje su me podsjetile na akcije u domovima kulture, posebno uz najavnu rečenicu "Svi zainteresovani će imati priliku da čuju basiste koji su odsvirali hitove kao što su '442 do Beograda', 'Ona se budi', 'Igra rokenrol cela Jugoslavija' i drugi". Čemu ćete podučavati buduće generacije basista?

- Realno, ja tu gostujem na poziv Cveleta (već 20 godina basiste Bajaginog benda, ali i snimatelja mnogobrojnih snimaka Discipline kičme i Šarla akrobate), koji drži MMI (Modern Music Instructors), školu moderne muzike, za buduće svirače. Ne vjerujem da ću podučavati nekoga nečemu, jer ja nisam klasični basist, vjerojatno će tu biti nekih pitanja i objašnjavanja tehnike sviranja. Moja je ideja da se tu malo jammuje, jer tako se najbolji uči i uvježbava sviranje instrumenta.

- Odnedavno je aktivan projekt "Trese.Lupa.Udara.", održali ste i nekoliko koncerata. Kakva je budućnost tog projekta?

- "Trese.Lupa.Udara." će nastupati s vremena na vrijeme, u nekim zgodnim prilikama, recimo sad 4. travnja u beogradskom SKC-u, na Aprilskim susretima, kao i 2. kolovoza na Starigrad Paklenica Film Festivalu, povodom 25 godina filma "Kako je propao rokenrol". Volim svirati solo gitaru uz neopterećujući repertoar, sastavljen od mojih pjesama iz pomenutog filma, kao i nekih gitarskih standarda ili glam rock hitova.

- Nakon novog singla valjalo bi očekivati i novi album, već ste ga i sami najavili u pojedinim intervjuima. Kad ga možemo očekivati, i što možemo očekivati?

- Uskoro nam se pojavljuje i druga nova pjesma koju je snimila najnovija postava Discipline, dok bi novi skup pjesama i snimaka na jednom mjestu, nešto što se još uvijek naziva albumom, trebalo očekivati do jeseni. Što će se na albumu događati i mene zanima, skoro isto kao i vas. U tome i jest draž, nema nikakvog kalkuliranja unapred.

Foto: Stanislav Milojković