Trideset godina karijere nije nimalo mala stvar, i svjesni toga, Hladno pivo su odlučili napraviti turneju tijekom koje će 4. kolovoza u organizaciji LAA posjetiti Split na tvrđavi Gripe. Ususret tom velikom koncertu, popričali smo s pjevačem Milom Kekinom.

Što bi Hladno pivo iz 1988. reklo na Hladno pivo iz 2018.?

Ajme što ste stari. Što se vi i dalje bavite rock'n'rollom? A niste li malo prestari za takvu muziku? Vjerojatno bi ostali šokirani, nismo mi mislili tako dugo opstat, znaš. Nije nam uopće bilo u planu, meni su u to doba ljudi od 30 godina bili već prestari za rock, tako da je 47 godina već definitivno staro.

Zar nisu The Rolling Stones bili nešto slično izjavili 60-ih?

Kad sam ja bio klinac 1988., nisu ni Stonesi bili već toliko stari. Oni kao da stalno pomiču granice mogućeg, i dalje to sve funkcionira i sad su već u fazi da se natječu sami sa sobom. Svi su sumnjali da će neki bend postojati tako dugo u originalnoj postavi, a oni su manje-više u istoj postavi.

Jesu li vam onda uzor u pomicanju granica, hoće li i Pivo tako?

Teško, pogotovo u ovim našim uvjetima, u svjetskim razmjerima to drugačije funkcionira jer sa sobom vjerojatno vode cijele kuće skupa s obiteljima. Kod nas je malo napornije, više si na cesti, u tim turističkim gužvama, ne mogu zamisliti da ću to raditi u svojim 80-ima. Pa ćemo vjerojatno prorijedit broj koncerata.

Klupske gaže?

Da, da, fine klupske gaže, mora biti night-liner kao što imaju ovi neki vreli izvođači, ali ova varijanta po kombijima do duboke starosti mi se ne da.

Kad ste 2013. slavili 25 godina postajanja, svirali ste samo prva 2 albuma. Kako to da tada niste radili presjek karijere?

Čuvali smo to ovu 30. obljetnicu. Ma htjeli mi to priznat ili ne, osim u Zagrebu gdje smo mi mogli te svirke podijeliti u dva dana u Domu sportova, ne možeš to raditi u svim gradovima jer nema dovoljno ljudi koje smo zakačili s prva 4 albuma, a da i dalje izlaze vani i da im je to privlačno. Sviđalo se to nama ili ne, najviše publike privlačimo od Šamara pa na ovamo. A i hvala Bogu da je tako.

Dosta fanova prvih albuma smatraju kako je G.A.D., vaš drugi album, najgore izmiksan i snimljen album, planirate li izdati neku remasteriranu verziju, možda na vrlo popularnom vinilu?

Mislim da je to Croatia Records pokušala napraviti, i mi smo u svojoj biografiji napisali da je to najgore snimljeni drugi album u povijesti hrvatskog rock'n'rolla. Jedan prijatelj muzičar je kupio taj album, stavio ga u CD player i prepao se da mu se player pokvario. Mi smo to napravili jer smo radili s novim producentom, imali smo novog člana, tad je Hadžo došao u bend (Davor Kodžoman – Hadžo, bas-gitara; op.a.) koji nije htio raditi s Denykenom (Denis Mujadžić, op.a.) s kojim smo napravili super snimljeni prvi album nego je htio nekog novoga i zeznuli smo se jer smo ga poslušali. Lijepe su pjesme na tom albumu i jako mi je žao što je to tako ispalo. To je moja preporuka svim bendovima, da dobro pripaze s kim rade. Ovo nije bio čak ni loš producent, više je bio problem snimatelja koji se učio na nama. Dobro se sjećam kad nas je nagovarao da se prebacimo na tada popularne elektronske bubnjeve, srećmo da ga nismo poslušali, mogli smo završiti kao Depeche Mode već na drugom albumu.

Pa dobro, i Depeche Mode su se tada već odmakli od elektronskog prema rock zvuku. Kad smo već kod tih davnih vremena, u počecima ste svirali sa Zabranjenim pušenjem i na prvoj ploči se čuje mali odjek tog benda, jesu li utjecali na vas?

Pušenje smo upoznali kada su se izvukli iz Sarajeva nekoliko godina kasnije, s njima smo se tada i privatno družili. U periodu prvog albuma smo bili pod jakim utjecajem Yu-rocka, tu muziku sam upio još u Tuzli kad je new primitives val bio u punom cvatu i kad sam prvi put čuo za Pušenje, Plavi orkestar i sve što se bilo pojavilo, tako da smo i mi htjeli raditi muziku koja će biti povezana s konkretnom situacijom. Imao sam na tom albumu još uvijek tvrdi bosanski naglasak, tako da se to negdje provuklo. Na drugom malo slabiji naglasak, a onda sam na trećem počeo kajkat i sve je otišlo u kaos.

Čini se kako su bendovi vaše generacije tijekom 90-ih bili nešto više politički angažirani od vas, dok je sada situacija obrnuta i dosta ste vokalniji u kritici, kako se to poklopilo?

Pa imali smo na prvim albumima Odjavu programa i Diznilend, MTV, Tamburaši, tako bilo je tih na drugom albumu koje bile o toj situaciji, ali nije bio toliki odjek kad smo bili mali i nepoznati bend. To je bilo pakiranje glasnog punck rocka, sad drugačije pakiramo i drugačije odzvoni. A i sad smo u dobu kad portali žude za klikovima i sve što ima veze s politikom im je zanimljivije, pogotovo ako nemaš golotinju ili erotski film na lageru. Zanima ih rastava braka i tvoj politički stav, pogotovo ako si postao dominantan.
 

Znači, ako vam dosadi politika, možemo očekivati home-made video?

Da, snimam ih svakodnevno. Ili plastična operacija. S druge strane singl Renault 4 nije politički pa je opet odzvonio, nije sve tako crno-bijelo.

Pripremate li kakva iznenađenja za splitski koncert?

Nema iznenađenja, imamo toliko pjesama i tako veliki presjek da nema mjesta za još neke solo izvođače. A i ja ne volim solo izvođače pored sebe jer se onda slabije vidim jer sam nizak rastom. Pokazat ćemo kako je to zvučalo na počecima i kako to zvuči sada, bit će to mali vremeplov s nama. Jedino smo još ubacili Ča smo na ovom svitu Tome Bebića, tome se veselimo u Splitu.

Ulaznice po cijeni od 90 kn možete kupiti u prodavaonici Dancing Bear u Dioklecijanovoj 6, te na Eventim prodajnim mjesta i www.eventim.hr. Na dan koncerta za ulaznicu će trebati izdvojiti 110 kn.