Mladi kreativci, otočani za koje su ovo ljeto čuli svi, makar ne kročili na njihov otok, u (za hrvatske prilike) impresivno kratko vrijeme od tri godine klepanja stihova i izučavanja plejada po svojim instrumentima, ostvarili su suradnju s poznatom diskografskom kućom i izbacili svoj album. Svi su ovo ljeto pjevušili “Mande Mande”, a kako stvari stoje, pjevušit će i ostatak godine ostale brojeve s veselog albuma “Disco Cuba”, prvijenca Mjesnog odbora.

Mjesni odbor je, tim albumom i svojim nastupima, nastavio dobro prihvaćen trend otočkih bendova i u taj koncept unio i svoju dozu viđenja života na otoku. Mlađahna ekipa mahom u ranim dvadesetima broji šest članova, od kojih su četiri Šoltana, a dva “dovabljena” iz Kaštela, kako bi se tipični bendovski instrumenti upotpunili i zvukom onih puhačkih. Prvi konkretniji kontakt s njima publika je imala prošle jeseni kada su neočekivano pobjedili na natječaju Hladnog piva za predgrupu na njihovom koncertu u Spaladium areni. Tada su otprašili svojih pola sata te ugodno iznenadili i rasplesali publiku. Pravo glazbeno obrazovanje nemaju nikakvo, uz iznimku trubača iz Kaštela koji su upoznati s notnim pismom.

No, takvo obrazovanje im, kažu oni, nije ni trebalo na njihovom, zimi opustjelom otoku, na kojem tada glazba u uho dođe sama neočekivano i stvori nešto što zaista ima potencijala da s otoka otplovi posvuda uokolo. Nakon više nego uspješne plovidbe po otocima i malim mjestima na kopnu ovo ljeto, na red je došla i dugoočekivana promocija prvog albuma, a mjesto radnje je dobila prošli vikend u O’Hari, klubu koji je zapečatio smjer njihove karijere tijekom St-Arta, festivala mladih bendova. Prepunjeni klub, kaotična atmosfera i ekipa koja već sada pjeva stihove pjesama s albuma bez većih problema, dokazali su da ovi momci neće pasti u zaborav tako lako. Ni sami nisu krili iznenađenje tolikom posjećenošću i tako dobrom atmosferom, a svoju zahvalnost su iskazali tijekom svirke od dobrih sat i po vremena.

Upravo povodom promocije njihovog albuma, a i zahvaljujući nastupu u Splitu, proćakulali smo s ovom ekipom skromnih i jednostavnih momaka i saznali ponešto o početku njihove glazbene pustolovine, ali i o zamislima za nastavak.

Krenimo odmah “u glavu”. Kako ste došli do snimanja albuma u tako kratko vrijeme?
Siniša Garbin (vokal): Planirali smo na razne načine to snimanje albuma i zapravo dok smo dočekali početak snimanja već smo imali materijal za tri albuma... Tako da nismo u stisci sa materijalon, dapače ima ga... Nikako nismo tili odustat, a onda smo zahvaljujući uduzi “Šoltanski trudi”, koji su nas potakli da krenemo u dogovor s Općinom Šolta, potpisali ugovor s njima di se oni obvezuju da će financirat snimanje našeg CD-a, a mi smo za uzvrat ovo lito po Šolti odsvirali 7-8 koncerata na raznim feštama... I tako je sve počelo...

Koliko jednom mladom i neafirmiranom bendu, kao što ste (bili) vi, u startu uopće treba novca za snimiti album na pristojnoj razini?
Stipe Jakovčević (klavijature): Za snimit album u biti ne triba neka ogromna lova, sve je praktički stvar dogovora s čovikon koji van snima i radi mastering, dosta toga ovisi i o kompleksnosti produkcije itd. Mi ne volimo puste efekte i slično... Držali smo se jednostavog zvuka live svirke...

Je li ideja o bendu nešto što bi vas moglo duže držati pa makar i iz zabave ili to ipak ovisi o uspjehu i mogućoj zaradi od takvog rada?
Siniša: Definitivno ne radimo ovo zbog love, nastali smo iz dosade, a s druge strane smo svi bili ludi za muzikon. Logičan potez je bi da napravimo bend. Krenuli smo samo Stipe i ja, jednoga zimskoga dana ja san napravia prvu pismu, a on prvi spot za "Pušin mimozu" koja se počela lagano vrtit po Youtubeu... Snimljena je s mikrofonon od 10 kn, a spot je napravljen u paintu... Vidili smo pozitivne komentare i nastavili radit. Gušt je ono šta nas drži definitivno, kad ne bude gušta vjerovatno ni bend više neće postojat. Nemamo muzičke naobrazbe, imamo samo dobru volju, gušt i energiju koju izbacujemo na live nastupima. Svaki put smo mokri ka pasi, a virujemo i da publika to primjeti...

Odakle inspiracija za ovako otkačene tekstove?
Siniša: Inspiracija za tekstove? Pa neznan ni sam ča bi odgovori... Jednostavno se poklopi neki momenat, situacija i samo prođe kroz glavu tekst i melodija. Nema tu pravila... Dosta je ovih škojarskih situacija u pismama ka i onih o ljubavnim problemima, a dosta inspiracije leži i u konobi ;)

Što mislite koliki je potencijalni problem, za slušatelje i iz drugih krajeva Hrvatske, činjenica da je cijeli album na čakavici tj. na šoltanskom dijalektu?
Andrej Burica (gitara): Imamo sriću ča naš dijalekt i nije toliko nerazumljiv ka neki s drugih otoka. Naglasak je drukčiji i, istina, ima dosta čudnih riči, al smatramo da to nije nikakav problem, dapače to doživljavamo ka prednost... Najlakše je na materinji se izrazit, ne volimo radit nešto ča nan ne paše. Meni osobno i za pivanje, puno bolje paše domaći dijalekt.

Koja stvar vam je trenutno najdraža za izvođenje uživo, a koja je ipak malo zahtjevnija i teža?
Jure Grgantov (truba): Teško je izabrat najdražu stvar, u biti najdraže stvari su nan one na koje najbolje čapamo reakciju publike jer se tu totalno uživimo. Zahtjevnih i ne pripoznajen više, lakše mi ih je podilit na ozbiljne i neozbiljne pisme, tipa - Mande, Di si sinoć, Konfuzija (Ispod karatila), Na balote, Ujee... I ove druge - Akvarelo, Žalost i nevoja itd...

Jeste li već zvijezde na svojoj Šolti i kako Šoltani reagiraju na vaše svirke i postojanje uopće?
Andrej: Nije teško bit poznat na Šolti, mali je to otok sa 1500 ljudi priko zime i normalno je da svak svakoga zna... Nisan to baš puno ispitiva, al ovako po reakcijama ljudi mislin da in je drago da je Mjesni odbor baš šoltanski bend jer ipak smo mali otok koji se nije razvija ka i naši susidi otoci, a samo smo 9 NM od Splita.

Je li novi album na vidiku u skorašnje vrijeme ili tek treba čekati zimsku inspiraciju?
Siniša: Za novi album imamo već gotovih deset pisama, za one dvi ča se još dovršavaju  se čeka onaj pravi momenat da sidnu u uho. Nema priše, uglavnom će bit više rock zvuka u spoju sa zanimljivim brass dionicama, čudnin, ludin, ozbiljnin i neozbiljnin tekstovima. Muče nas, naravno,  financije, al trudimo se i upiremo pa će valjda ispast sve ok.

Ne možemo ne poželjeti im sve moguće uspjehe uz nadu da će nas zabavljati dok god bude zabavno i publici i njima samima. Pred njima je još jedan nastup s promocijom albuma i to u zagrebačkom klubu Močvara 19. listopada. Zato budete li u prilici, otiđite po poštenu otočku eksploziju energije i jedan komadić pravog otočkog ljeta a la Mjesni odbor.