Ove godine gledali smo dva Terranea: onaj imenom treći po redu i onaj prvi nakon odlaska njegovog "tate" Mate Škugora, koji s ovim prvim ima nešto manje dodirnih točaka. I iako će mnogi reći da je Terraneo krenuo stranputicom, on i dalje, kao i svi drugi šibenski festivali, ostaje festival koji ovom gradu treba, a koji organizacijom većinu njih poprilično šiša...
Ali krenimo od početka priče. Skeptici su se javili već početkom ove godine nakon dva događaja. Prvi je bio službena objava da Škugor odustaje od Terranea i posvećuje se samo Žednom uhu, a drugi je bio potez organizatora koji su u prodaju pustili najjeftinije ulaznice za tek treće izdanje ovog festivala bez ijednog najavljenog glazbenog imena, pri čemu je nastala dodatna buna svih onih koji su bili voljni posjetiti i ovogodišnji festival.
Kako su najave izvođača odmicale i festival se bližio, lista je postajala sve više zbunjujuća, a “šlag” na kraju postaje The Prodigy, najzvučnije ime cijelog ovog festivala koje, iako za prethodnu titulu ima razloga, nikako nije glatko upalo u ostatak izvođača. To je postalo i jasno kad je festival stigao. Prva večer s The Prodigyjem i, očekivano, razgrabljene dnevne ulaznice. Dosad neviđena gužva nastala od ljudi raznih profila koji su tu mahom bili samo i jedino zbog The Prodigyja. A kad su već oni na tapetu, možemo se odmah i nadovezati pa reći da su bili zaista solidni, ali ne totalno obarajući (ako izuzmemo silnu publiku oborenu od skakanja i šutki).
FOTOGALERIJA PRVOG DANA TREĆEG TERRANEA
Teško je njih definirati. Njihovi nastupi su uvijek energični, ali ta energija je toliko postala dio njih i njihove prepoznatljivosti da se gotovo raspoznaje ona službena i odrađena “energija” od istinske energije. Prisutne akreditirane fotografe, snimatelje i novinare razočarala je i činjenica da je bend u 2013. godini zabranio snimanje pa čak i fotografiranje tijekom svog nastupa... Naravno, niz fotografija i snimki baš tog nastupa već postoji na internetu, pa je takav potez zaista nepotreban... Sve na stranu, fanovi koji su došli zbog njih sigurno su došli na svoje, a Hitna, prema našim saznanjima, nije imala intervencija, što je još jedan uspjeh koncerta The Prodigyja.
Ostatak dana i liste izvođača blago mlakuškast - Emilia Torrini, Woodsi i Fun-Da-Mental kao zamjena za otkazanu Azeliju Banks bili su oni koji su privukli najviše publike ili promatrača. Jer plesalo se na izvrsnom Hot&Brass Marching Bandu kojeg se hvatalo oko gledališta u pauzama između nastupa izvođača na pozornicama.
Drugi dan, naročito u prvom dijelu, donosi poluprazan prostor bivše vojarne Bribirskih knezova, pa tada dobivamo i pravu sliku broja festivalskih posjetitelja. Dan su otvorili iznenađujuće dobri i intrigantni Bosnian Rainbows, a možda jedini promašaj im je bio vrijeme održavanja jer je tako uživljenu i energičnu Teri stvarno bilo teško gledati s tako nezasluženo skromnim brojem ljudi. Stigli su i Gang Of Four koji su se malo i raskalašili na pozornici, pa je tako ni kriva ni dužna nastrdala jedna mikrovalna pećnica.
Calexico će vjerojatno ostati najsimpatičnije ime drugog dana ako ne i cijelog festivala. Jako fino ukomponirana fuzija meksičkih ritmova s prizvucima mariachija u kombinaciji s kvalitetnim rockom i na momente jazzom, rasplesala je sve okupljene, ali i tek u drugom dijelu koncerta izazvala konkretnije reakcije publike. Veliki povratnici, Irci My Bloody Valentine ipak su bili mnogo buke nizašto. Uz solidan nastup i najveći broj ljudi, najviše se istaknuo arsenal glazbenih instrumenata koje su redom predstavljali. Sudeći po publici, drugi dan su osvojile domaće snage, Postolar Tripper i vječno zabavni, ali vječno isti Dubioza Kolektiv, pa je publika sa skakanjem i vikom došla na svoje.
FOTOGALERIJA DRUGOG DANA TERRANEA
Cloud Nothings trećeg dana na Terra Stageu još su jedno ime koje je dobilo nezaslužen termin, a na njihovom koncertu se pokazalo i koliko je ljudi ostalo na festivalu do zadnjeg dana. Publici se svidio Aloe Blacc, tvorac hita “I Need Dollar”, a najiščekivaniji su bili dobri stari reperi Wu Tang Clan koji su kao posljednji veliki bend dostojno zatvorili ovogodišnji Terraneo.
U kojem smjeru će se Terraneo sada zaputiti ostaje za vidjeti dogodine. No, bez obzira na izvođače, koji sigurno dijelom daju karakter svakom festivalu, pa tako i ovom, organizacijski Terraneo već sada zaista postavlja standarde i dokazuje se kao vjerojatno najbolje organiziran glazbeni festival u Hrvatskoj s prepoznatljivošću van one glazbene. Eko dodatak festival dokazuje i zaista nosi iz godine u godinu nizom projekata, uređenjem šibenskih plaža i besprijekornim održavanjem prostora bivše vojarne pokazujući da to nije samo zbog toga što je biti eko cool.
Festival se istaknuo i odličnim uvođenjem fiskalizacije s kojom je sve štimalo pa je na štandovima kombinacija Terraneo kartica (još jedna pohvalna novost) + fiskalna blagajna, stvarno dobro funkcionirala. Iako je festival ove godine malo podignuo cijene ulaznica, valja pohvaliti cijene nuđene na štandovima s jelom i pićem, kao i činjenicu da je u ponudi svake godine nešto novo. Mediterraneo, kutak s jelom i pićem uređen dalmatinski, stvarno je bio pun pogodak.
Jako značajna stvar po kojoj se vidi da se organizatori zaista trude, je i uvođenje nečeg novog svake godine. Ove godine je to bila Terraneo plaža u uvali Minerska, koja je na prvu izazvala zbunjozu zbog (ne)mogućnosti pristupa, ali se svejedno pokazala kao prava stvar i jako interesantna stavka kod nadopunjavanja jednog festivala u samoj blizini mora.
Unatoč činjenici da ove godine izbor izvođača većinom nije baš oduševio i da ekipa iz organizacije pokušava neke druge smjerove, dovoljno je razloga za veselje i idućem Terraneu, a u nadi da ćemo s prvim ulaznicama u prodaji dobiti odmah i odlična imena izvođača, opraštamo se od Terranea do kolovoza iduće godine.
