Nakon završetka trećeg Sna sustipanske noći jasno je kako su organizatori iz Ritam produkcije svog trogodišnjaka naučili ne samo da hoda i priča, već su od njega napravili samostalnu osobu koja artikulirano izražava misli!

Tijekom dvije posljednje večeri sve je na Sustipanu izgledalo promišljeno i bez greške. Od ukrasa koji ne zadiru agresivno u osjetljivi prostor nego ga suptilno naglašavaju, zvuka koji je bio toliko odličan u svakom dijelu gledališta da bi sve splitske tonce trebalo poslati na obuku, do koncepta koncertnog piknika zbog kojeg ograde i pitovi između izvođača i publike uopće nisu potrebni pa je i time postignuta maksimalna intimnost i povezanost.

A sinoć se zbog zbog Rundeka, ali i zato što nije bilo drugih razvikanih događanja po gradu, okupio nešto veći broj posjetitelja što je doprinijelo većem žamoru i živosti na travnjaku. Desetak minuta nakon planiranog početka za koncert, na pozornicu su ovacijama dočekani Darko Rundek, violinistica Isabel i multiinstrumentalist Dušan Vranić Dutso.

Kao i večer prije, travnjak je utihnuo da bi s drugom pjesmom, „Ruke“, započeli pjevati ispod glasa, a mrmorenje je trajalo do pauze, nečeg novog i iznenađujućeg za koncerte ove vrste i možda prikladnijeg kazališnom, a ne festivalskom repertoaru.  Ipak, pauza od 20 minuta je bila dobrodošla za šetnju do šanka i nije nimalo naštetila atmosferi u nastavku koncerta.

Vrhunac večeri je bio uz „Apocalypso“ kada su na traženje glazbenika svi ustali i zaplesali, ali i zapjevali umjesto Rundeka za kojeg se činilo da samo upija pozitivnu energiju ljudi i prostora. Najveće uspješnice karijere je ostavio za bis i time savršeno zaokružio cjelinu izvedbe.

Čini se nemogućim nadmašiti ovogodišnju organizaciju, no preostaje nam čekati godinu dana i vidjeti hoće li nas četvrti San sustipanske noći uspjeti iznenaditi...


FOTOGALERIJU GORANA LEŠA POGLEDAJTE KLIKOM NA LINK