Njih su 4: tri glazbenice i VJ-ica. Njihovi tekstovi su beskompromisni i izrazito otvoreni za ovo podneblje. Njihova glazba se pripisuje raznim žanrovima, najčešće kao post math synth electro dreamy psy rock. One su Eva Badanjak, Sara Ercegović, Ivona Ivković i Tanja Minarik okupljene pod imenom Žen.
Jako puno svirate, ali ne može se pronaći puno vaših spotova?
Tanja: Puno je posla oko snimanja jednog spota, lokacije, koncepti, produkcija, nemamo datume izlaska spotova.
Kad vam je izašao album?
Sara: Prije godinu i mjesec dana, polovicom svibnja 2013. smo izdale album.
Dosta ste prisutne na internetu, pogotovo društvenim mrežama, i čini se da imate jako puno nastupa.
Sara: Najveći problem je što nemamo spotove, a to je zato što puno radimo, imamo svoje poslove od kojih živimo pa ne stignemo baš sve, dosta smo svirale, ali „štekamo“ na prezentaciji. S obzirom da nemamo puno sadržaja koji nam idu u prilog, nevjerojatno je koliko su nam velike vidiljivost i popularnost na internetu. Svi znamo da kad objaviš nekakav video da to povećava vidljivost bilo čega, pa tako i benda, ali mi smo uspjele to postići s jednim spotom.
Ivona: U stvari smo to išle istraživati.
Gdje ste snimale album?
Sara: Snimale smo kod Hrvoja Nikšića Nikše u studiju Kramasonik na Gornjoj Kustošiji.
Tko vam radi promociju?
Sara: Sve same radimo, ali po Austriji i općenito u inozemstvu su nas dosta progurale cure iz Unrecords-a.
To je alternativni label? Kako funkcionira ta suradnja?
Sara: Mi smo ustvari planirale još veći DIY (do it yourself, op.a.) hardocore i izdati same album, taj plan je bio na snazi sve do kraja masteringa. Imale smo gotov album na računalu i stjecajem okolnosti smo stupile u kontakt s ekipom iz Unrecords labela. Oni su bili zainteresirani izdati naš album a nama se to svidjelo jer u osnovani nedugo prije toga, imali su desetak umjetnika. Otkrile smo da su queer feministički label i to skoro jedini u Europi što nam se učinilo dosta interesantno budući da funkcioniraju po DIY principu, vode label i bendove, sami sve bukiraju i rade promociju. Nama se taj đir jako svidio pa smo dogovorile suradnju nekih mjesec dana prije nego što je album trebao izaći.
Znači, cijeli mastering i snimanje prije toga ste same isfinancirale?
Sara: Ne, mastering je radio Carl Saff u svom studiju u Chicagu.
Album s nastankom na više kontinenata.
Sara: Da, da. Imamo CD, ali smo napravile mastering za vinil i Eva radi na tome. Za to smo dobile financijsku potporu od labela koja isto funkcionira po DIY principu. Eva koordinira taj dio, label nas financira kao crowdfunding – mi smo dobile novac za projekt a kada ljudi kupe naše ploče, novac od toga ide za financiranje drugih bendova. Radit ćemo 250 ploča jer je to album koji je izdan prošle godine, ali imamo digital download. Za sljedeći album ćemo raditi tiražu od 500 ploča. Sad smo napravile 500 CD-ova a ostalo nam ih je 70-ak jer smo dosta svirale pa su se rasprodali.
Vinil se definitivno vratio u modu.
Sara: Da, dosta nas pitaju za ploče kad sviramo vani, tamo nemaju problem s kupovanjem ploča, to je normalna stvar.
Eva: Vinil će biti najjednostavniji jer imamo novca za točno 250 komada, radit ćemo ih u Češkoj.
Zadnji album je nastajao 2 godine, hoće li tako i novi?
Sara: Sada nam je lakše jer su nam prije financije bile problem. Zbog toga prije nismo mogle dobiti termine nego bi upadale u datume koji su bili prazni i zato je dugo trajalo. Sada smo skupile neke pare.
Onda je iz vašeg iskustva lakše napraviti drugi album nego prvi neovisno o kreativnosti?
Sara: Pa je. Sad imamo studijsko iskustvo, znamo točno što želimo snimiti i kako, pa bi trebalo ići brže.
Hoće li biti i isti suradnici?
Sara: Kako smo dosta svirale, stupile smo u kontakt s raznim ljudima odsvuda, otvorila nam se hrpa opcija, a i jako puno toga želimo snimiti, nije nužno da ćemo sve snimati u istom studiju. Trebamo početi snimati pa ćemo vidjeti gdje ćemo završiti. Planiramo nakon serije nastupa na jesen početi sa snimanjem krajem godine.
Četvrta članica benda je VJ i vizualni dio vaših nastupa je jako bitan. Hoćete li izdati snimku live nastupa?
Snimale smo u Varaždinu nastup s nekih 6, 7 kamera ali razglas je bio loš pa nećemo izdati taj snimak.
Kako ste zadovoljne s posjećenošću nastupa?
Sara: S publikom? Jako, iznenadio nas je nastup u Tvornici kada je paralelno bilo veliko događanje u Močvari. Bilo je oko 150 ljudi uz okolnosti koje nam nisu išle na ruku tako da je to super. U Zagrebu nam nije problem skupiti ljude, ali i vani nam dođe puno publike.
Jezik nije barijera?
Sara: To nas puno ljudi pita, nije nikakva barijera. Tekstovi su apstraktni ali poruke su jasne, ne pričamo priču bez koje pjesma gubio smisao, bitnije je uhvatiti energiju vokala nego sam tekst jer ga često u komunikaciji s publikom znamo objasniti, ideju i inspiraciju iza nje.
Ivona: Sad nastaju stvari s više teksta pa ćemo ga morati i više objašnjavati. Nemamo potrebu pisati na engleskom, ostat će na hrvatskom jeziku.
Tko su vam uzori? Vaš zvuk podsjeća na Warpaint.
Sara: To nam je dosta ljudi reklo iako nismo čula za njih prije nego su nam ih spomenuli. Tek tada smo ih prvi put poslušale, ali nemamo baš neke jake utjecaje da želimo zvučati kao netko. Spominjali su još da zvučimo i kao Caribou, ali i da imamo dosta elemenata shoe gaze-a, trpali su nas čak u pop, ali i u indie jer je to najlakše. Na kraju ispadne electro-shoegaze-rock.
Kako se ovo sve poklopilo s INmusic-om?
Sara: Zvali su nas.
Ivona: Prstom makli nismo.
Sara: Očito je album napravio svoje, vidljivije smo ovu godinu i dobile smo poziv. Danas su nas zvali u Beč preko Unrecords-a, zatim imamo nastup na festivalu na sjeveru Austrije, pa u Švicarskoj, u Omišu, i tako.
Spomenule ste da imate obične poslove, što radite?
Tanja: Montažerka.
Sara: Za sad konzultantica u firmi.
Ivona: Freelance prevoditeljica.
Eva: Diplomirat ću modni dizajn, ali između ostalog radim u Močvari kao vanjski suradnik.
Žen napokon stižu u Split i to u klub Kocka na Plesnjaq. Za nastup će trebati izdvojiti 30kn a više o samom bendu pogledajte na njihovim Facebook i Bandcamp stranicama.
