Hoće li nakon ove knjige, prepune argumenata kako je upravo Jadran more u kojem se prije tri milenija izgubio itački kralj, Homerova Odiseja i dalje biti čitana isključivo kao fikcija? Ili ćemo, poneseni dokazima Jasena Boke, povjerovati da je Odisej nimfu Kalipsu zaista susreo na Mljetu, da je Kirku našao na Korčuli, a Polifema na Hvaru, nikako ne na Siciliji, kako tvrdi općeprihvaćeni književno-povijesni mit?