U četvrtak, 22. ožujka s početkom u 19 sati, u galerijskom prostoru MKC Split bit će otvorena samostalna izložba medijske umjetnice Ane Bilankov. 

Izložba Smiling Sun naslovljena je po najnovijoj dvokanalnoj audio video instalaciji, koja se ovom prilikom po prvi put predstavlja hrvatskoj publici, a zamišljena je kao pregled umjetničinih recentnih multimedijalnih radova nastalih većim dijelom tijekom njezinih rezidencijalnih boravaka u New Yorku. Kao što je i inače karakteristično za radove Ane Bilankov, u njima se propituju fenomeni identiteta, mjesta i vremena (specifičnog i apstraktnog) kao i individualno, kolektivno i psihogeografsko sjećanje.

Ideja za rad Smiling Sun nastala je tijekom umjetničine rezidencije u Pioneer Works u New Yorku 2015. godine gdje je radila na istraživanju povijesti broda kruzera „rođenog“ kao Galileo Galilei u Genovi 1961. godine. Promijenivši za svog života više imena, vlasnika i kontinenata, kao i rodnu pripadnost (s obzirom na gramatičku različitost jezika), godine 1999. potonuo je u morima Indonezije. Treći u nizu njegovih identiteta – brod Meridian, bio je prvi «celebrity cruiser» koji je plovio na ruti New York-Miami-Karipski otoci, a na njemu je nekoć davno, u zadnjem razdoblju svog života, radio i umjetničin brat. Time se u povijest broda uključuje i dimenzija osobne povijesti i gubitka.

„U arhivu newyorškog pomorskog muzeja Seaport Museum našla sam drveni model prvotnog broda Galileo Galilei kao i dokumentaciju. Također sam snimila nove video materijale kruzera koji se upravo otisnuo na pučinu u sumrak sa pristaništa direktno ispred mog privremenog ateljea u Brooklynu. Povrh toga, bitan izvor za ovu novu video instalaciju nađene su internetske fotografije olupina potopljenog broda.

Tema migracije oduvijek je u prošlosti pa tako i danas bila vezana uz motiv broda. Brod je osim toga simbol dislokacije i ne-mjesta par excellance, tzv. heterotopija ili „mjesto bez mjesta" (Foucault) i često se pojavljuje i u mojim prijašnjim video i fotografskim radovima. Ovdje je tema izmještena iz aktualne migrantske drame, jer ovdje se radi o turističkom brodu, kruzeru, koji je namijenjen proizvodnji iluzija i slatkih snova konzumerističkog društva. Boris Greuys naziva turizam posljednjom utopijom današnjeg svijeta. Ta "utopija" ovdje pak završava kao olupina broda pod vodom, iz čijih dubina nam se jedino još smije potopljeno sunce.” (Ana Bilankov)

Mada se umjetnica koristi dokumentima vremena (primjerice fotografije s interneta ili nađeni dijapozitivi na newyorškom buvljaku za fotografsku seriju Untitled (Apollo Moonlanding & Hall of Presidents) od kojih radi povećanja pod znanstvenim mikroskopom), njezini umjetnički radovi nemaju dokumentaristički pristup objektivnog prikaza stvarnosti. Ona polazi od prizora i činjenica, nerijetko uključujući i element slučajnosti, referirajući se pritom također na socijalnu, ekonomsku i političku pozadinu realiteta, ali to radi kroz naglašeni subjektivni govor, gradeći rad na liniji između stvarne i virtualne slike. Njezin  New Town Future Film, kojeg Leonida Kovač naziva filmskim esejem, snimljen je na brooklynškim kanalima prepunim otpada, no postindustrijski lučki krajolik remorkera i dizalica posjeduje vizualnu ljepotu. Ritmičkom konstrukcijom pokretne slike i tonskim zapisima preuzetima s različitih filmskih i internetskih izvora, umjetnica unosi poetsku dimenziju nestvarnog, izmještajući prostor u imaginarno mjesto budućnosti, između utopije i distopije. 

Kao predložak u radu She for Ship or Regatta in White poslužio je stvarni model broda (već spomenuti brod Galieo Galilei) po kojem su nastale replike uz pomoć 3D printera, pružajući umjetnici prostor za tematiziranje apstraktne kategorije vremena, uhvaćene negdje između početnih modela i njihovih nestvarnih odraza na galerijskom zidu. Stvarnost je za Anu Bilankov polazište za putovanje kroz kolektivne, geografske i osobne među-prostore, a brod, taj komad plivajućeg prostora, veliki je izvor imaginacije.