Samostalna izložba japanskog umjetnika Yoshio Imamure, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika - Split i Splitgraphica, otvara se u četvrtak, 24. listopada 2019., u 19 sati, u splitskom Salonu Galić, i može se razgledati do 12. studenoga 2019.
Samostalna izložba Yoshia Imamure u Salonu Galić je prva u nizu izložbi devetog Splitgraphic bijenala, čiji će se program odvijati tijekom 2019. i 2020. godine, te će se tako nizom različitih izložbi i suradnji obilježiti već više od petnaest godina djelovanja Splitgraphica. Imamura će izložiti 18 grafičkih listova.
Umjetnik boravi u Splitu od 21.10. do 30.10.2019.
Ova izložba je nastavak partnerstva Splitgraphica i HULU-Split započetog 2017. godine. Već se može govoriti o uspostavljenom obrascu ciklusa izložbi: samostalna izložba “Found Images/Pronađene slike” Wojciecha Tylbora-Kubrakiewicza, kojoj je slijedila skupna izložba “Mlada litvanska grafika”(s Grafičkim centrom Vilnius, Litva) i koja će se nastaviti i 2020. godine s izložbom “Basquegraphia – Fig Bilbao”.
Od prvog izdanja bijenala 2003. godine japanska je grafika imala značajan utjecaj na formiranje i definiranje poimanja suvremenosti u grafičkoj umjetnosti na skupnim izložbama Splitgraphica. Japanski su umjetnici na svakom izdanju Splitgraphic bijenala do 2017. godine redovito osvajali glavne i posebne nagrade – Masahiro Fukuda, Masahiro Kasai, Yoshio Imamura, Sadao Sakurai, Hisashi Kurachi, Tomiyuki Sakuta i Taichi Kodama. Skupna izložba “Suvremena japanska grafika” održana je 2016. godine u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, gdje su predstavljeni opusi japanskih grafičkih umjetnika koji su dotad sudjelovali na Splitgraphic bijenalima. Jedan od od izlagača je naravno bio i Yoshio Imamura koji je tom prilikom i prvi put boravio u Splitu.
Yoshio Imamura (1948.) je dobitnik glavne Grand prix nagrade na prošlom održanom osmom izdanju Splitgrafika 2017. godine. Umjetnik je također već bio dobitnik Posebne nagrade (Special Award) na 4. Splitgraphicu 2009. godine. Imamura je priznati majstor grafičke umjetnosti na današnjoj suvremenoj grafičkoj sceni, te je član prestižne strukovne udruge Japanese Print Association.
Izložene grafičke listove u Salonu Galić Yoshia Imamure povezuje zajednička nit: tradicija i suvremenost japanske grafičke umjetnosti kroz korištenje tradicionalne japanske “woodblock” (drvorez) tehnike u kombinaciji s ostalim grafičkim tehnikama - kod Imamure se radi o bakropisu i mezzotinti, tematika prirode i univerzalnosti postojanja, savršenost i minucioznost tehničke izvedbe, te likovni jezik i senzibilitet.
Grafički opus Yoshia Imamure deklarira pripadnost japanskom kulturnom nasljeđu, tj. tradiciji grafičke produkcije, kao i naravno pripadnost krugu japanske suvremene grafike gdje redovito dolazi do izražaja tehnička vještina kojom je grafika izvedena, uz pojedinačni umjetnikov stil. Grafiku kao medij bitno određuje tehnika i princip reproduktibilnosti unutar grafike kao originalnog umjetničkog djela. Suvremenu japansku grafiku karakterizira tehnička perfekcija uz suvremenost izraza. Homogenost suvremene japanske grafike može se iščitati iz pristupa mediju grafike kao originalnoj umjetnosti. Za razliku od europskih grafičara kojima je grafika često usputna produkcija uz slikarstvo ili kiparstvo, Imamura, kao i drugi japanski umjetnici bave se isključivo grafičkom umjetnošću. Imamura pokazuje poštivanje medija, razumijevanje njegovih zakonitosti, granica i sloboda, htijenje za unapređenjem kako tehničkih, tako i stilskih karakteristika. Tradicija japanskog drvoreza temelj je japanskog grafičkog izričaja, no ta tradicija ne koči kretanje u suvremenost grafičkih tehnika i kombiniranje s ostalim “zapadnjačkim” tehnikama grafike. On u izričaju posjeduje htijenje i slobodu prikazivanja motiva i tema s nizom značenja. Koristeći univerzalne teme prirode i čovječanstva propituje postojanje, vrijeme i prolaznost, ostavljujući vizualne obavijesti i poruke koje mi kao promatrači sami moramo dešifrirati.
Izbor iz opusa ovog japanskog majstora grafike nudi nam određenu homogenost pojma japanske grafičke umjetnosti pod odrednicama tradicije, slobode izražavanja, htijenja umjetnika i stvaranja originalnog grafičkog djela.
BIOGRAFIJA
Yoshio Imamura
Obrazovanje
1991 Atelier Contrpoint (Pariz, Francuska)
1997 Japanese Government Oversea Study Programme for Artists (Pariz, Francuska)
Član Japan Print Association
2011 Assilah Art museum (Maroko), rezidencija - pozvani umjetnik
2013 Korean Printmaking International, rezidencija - pozvani umjetnik
2017 Guanlan Original Printmaking Base, Shenzhen, Kina, pozvani Umjetnik
Međunarodne nagrade
1989 Miniature Print Biennial New York - Otkupna nagrada
Bharat Bhavan International Biennial - Posebna nagrada
1995 Pacific Rim International Exhibition - Otkupna nagrada
1998 International Mini Print Exhibition LAHTI (Finska) - Posebna nagrada
2000 Mini Print International CADAQUES - Grand prix nagrada
2007 Pacific Rim International Exhibition - Posebna nagrada
2009 15. SPACE International Print Biennial, Seoul - Otkupna nagrada
2010 International Graphic Art Biennial Splitgraphic - Posebna nagrada
2011 16. SPACE International Print Biennial, Seoul - Otkupna nagrada
- International Graphic Art Biennial Splitgraphic - Grand prix nagrada
2019 International Guanlan Print Biennial - Počasna nagrada
IZJAVA UMJETNIKA
Moj atelier i Tokyo odvajaju četiri sata vožnje. Ugniježđen u čudesnim japanskim Alpama, daleko od buke i verve metropole, stvaram djela inspirirana promjenama godišnjih doba.
U proljeće, divlje planinske biljke daju nove izdanke koji se natječu svojim bogatim pupoljcima. Ljeti, biljke i životinje uživaju u plodovima sezone, čekajući obilnu jesensku žetvu. Promjenom doba, vjetar ogoli stabla i pokriva divlje planine bijelim velom. Promatrajući ove kontinuirane promjene u krugu života, čovjek se podsjeti koliko je čovječanstvo krhko.
Sve što živi mora umrijeti, svi živi objekti moraju istrunuti. Čak i ogromne neprobojne planine, živući svjedoci zemaljske povijesti, nastavljaju se dinamično razvijati. Mojim radom pokušavam zabilježiti uspomenu na te promjene, vrijeme tih evolucija, na bakrene ploče te ih otisnuti na papir.
Kada čovjek pogleda prirodi u oči, postane svjestan svoje plitkosti i beznačajnosti njegovog znanja. Divlji cvjetovi u cvatu su potakli nebrojene umjetnike da pokušaju uhvatiti njihovu neuhvatljivu ljepotu. Propadajuće kućice u starim japanskim selima, ulovljene u neprekidni tok vremena, daju prekrasne boje i teksture. Kad prolazim divljim planinama, one mi nude motive za moj rad.
------------
U svojim dvadesetima, stvarao sam radove koji su bili pod utjecajem američke suvremene umjetnosti. Ipak, uvijek sam sumnjao da moj rad nema čvrste temelje u mom vlastitom identitetu. Doživio sam krah i izgubio strast za stvaranje umjetnosti. Usred tog košmara, vidio sam časopis o modernoj grafici i bio sam posebno impresioniran radom Nakabayashija Tadayoshija, profesora na Tokyo University of Fine Arts. Poslao sam mu strastveno pismo koje je naišlo na topao i ohrabrujuć odgovor. Do današnjeg dana, on mi predstavlja poštovanog i cijenjenog mentora. Kasnijih godina, upravo sam kroz njegovu preporuku dobio stipendiju za studiranje u Parizu od Agencije za Kulturne poslove (Cultural Affairs Agency).
Od Meiji perioda, japanska umjetnost je uglavnom cijenila imitacije Zapada. Kritičari su posebno vidjeli radove koji se ugledaju na Zapad kao vrijedne osvrta. Zaboravili su ukiyo-e koji cvjeta u Edo periodu i njegov duboki utjecaj na zapadnjačku umjetnost. Zaista je paradoksalno kako je suvremena japanska umjetnost zasjenjena postimpresionističkom tradicijom, kada je upravo japanska umjetnost ta koja je utjecala na razvoj impresionizma.
Čak i ako ima preporoda u japanskoj umjetnosti, treba li on biti isforsiran kroz površno promoviranje japanskih elemenata i izraza? Za mene, nije stvar u pokazivanju plitkog osjećaja „japanstva“, već u dozvoljavanju prirodnog razumijevanja onoga što znači biti Japanac. Iz tog razloga, moje srce je privučeno umjetnicima iz Momoyama perioda (npr. Rimpa).
--------------
Tijekom rata, moja obitelj je izbjegla u planine, gdje je rođena moja majka. JA sam rođen u skromnoj nastambi, u siromaštvu. Kad sam bio dijete, zamjerao sam roditeljima zbog našeg siromaštva, ali sada kao umjetnik koji živi od svoje umjetnosti, shvaćam da sam imao sreće. Život u dolini bio je poput života na dnu zdjele. Blizu naše male kuće bila su polja i šume, a mali potok je stvarao meandre kroz njih. Sunce je pokazivalo svoje lice tek nekoliko sati dnevno i brzo bi utonulo u večer. Danju, šume i potok bili su moje jedino igralište. Noću, gledajući nebo s dna zdjele, osjećao sam se kao u masivnom planetariju, što je zapalilo moje zanimanje za astronomiju. Tako, vrijeme moje djetinje igre u samotnim planinama ostavilo je svoj trag na mom srcu, a te slike se pojavljuju u mom radu.
Razmišljajući o vlastitom radu, došao sam do saznanja da su okolnosti u kojima sam rođen bile poticaj za moju umjetnost.
