Turisti u Splitu najviše razočarani - spomeničkom baštinom?!

Sudeći prema rezultatima istraživanja kojega je u dva navrata prošlog ljeta proveo znanstveni tim Povjerenstva za izradu Nacrta prijedloga Plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita, među svim motivima koji privlače turiste u grad oni su najmanje zadovoljni onim kojim se Splićani najviše ponose - spomeničkom baštinom.

Rezultat je to istraživanja kojeg je predvodio mr. Mirko Petrić, u suradnji s dr. Ingom Tomić Koludrović, mr. Ivanom Puzekom i dr. Lidijom Petrić, dok je anketiranje proveo Ipsos Puls, a koje je željelo odgovoriti tko su turisti koji posjećuju povijesnu jezgru Splita, što ih motivira turiste i što rade tijekom boravka u Splitu, što im je manje ili više važno. Rezultati su prilično iznenađujući, ali - kako je rekao Petrić - svjedoče i o promjenama u obrazovnoj, imovinskoj i interesnoj strukturi gostiju.

Anketirano je 400 turista po kvotnom uzorku u punoj sezoni (3.-10. kolovoza), te u posezoni krajem rujna, i oni su od atrakcija u gradu najviše posjećivali Dioklecijanove podrume, riznicu katedrale i Galeriju Meštrović. Pitajući ih što ih najviše zanima, anketari su turiste podijelili u četiri grupe. Među onima koje ništa posebno ne zanima (22 posto) najviše je mladih od 16 do 35 godina, većinom su ili višeobrazovani ili su srednjoškolci i studenti, a najviše je Francuza (44 posto) i Hrvata (35 posto). Među tom "ravnodušnom" populacijom najmanje je Nijemaca i Britanaca. Treba istaknuti da u rezultatima nema podataka o izvaneuropskim turistima. Jednak je broj onih koje zanima "sve pomalo", među kojima je najviše starijih od 56 godina, većinom su visokoobrazovani i dobrostojeći (27 posto ih ima plaću veću od 3000 eura), a najbrojniji su među Britancima, Španjolcima i Austrijancima. Treća grupa su turisti koje zanima lokalni život, također ih je 22 posto, više obrazovne strukture, a za njih se pokazalo da zapravo najviše troše. Među njima je, pak, najviše Nijemaca, čak 38 posto, a na dnu su Talijani i Austrijanci. Posljednja grupa su konzumenti, oni koje zanima kupovina suvenira, odjeće i sličnih proizvoda, i njih je zapravo najviše - 34 posto. Tu je najviše studenata, a premda im je shopping glavna zanimacija na kraju ispada da najmanje troše, jer su ili slabijeg imovnog stanja (45 posto zarađuje manje od tisuću eura mjesečno), ili su došli cruiserima (40 posto), na kojima mogu zadovoljiti većinu potreba plaćenim aranžmanom.

- Najzanimljivije je da oni koji kažu da im je potrošnja najmanje važna zapravo najviše troše, posebno nakon glavne sezone. No, tu populaciju baština i spomenici zanimaju samo kao scenografija za trošenje i uživanje, kaž Petrić.

Možda najzanimljiviji dio istraživanja - koje će u nekoliko sljedećih tribina biti predstavljeno i s drugih aspekata, poput posjeta muzejima, odnosa lokalnog stanovništva prema jezgri i sličnog - jesu motivi dolaska turista i koliko su oni zadovoljni onim zbog čega su došli. Na prvom mjestu je upoznavanje prirode u Splitu i okolici, slijedi relaksacija i "punjenje baterija", obilazak povijesnih spomenika, zabava, lokalna kuhinja, želja da otkriju nešto više o samima sebi, kupovina, kulturna događanja i upoznavanje lokalnog života. Zadovoljstvo im je u načelu na visokoj razini, ali su najzadovoljniji zabavom koja ih je dočekala, i kulturnim događanjima, dok su najveće razočarenje povijesni spomenici i njihova pristupačnost. Za razmišljanje domaćim ugostiteljima neka ostane činjenica da baš nijedan ispitanik nije želio reći svoj sud o lokalnim restoranima. Petrić je usporedio ove rezultate sa sličnim istraživanjem koje su on i dr. Tomić Koludrović proveli 2005., kada su se Dioklecijanova palača i drugi spomenici, te restorani i upoznavanje s duhom i načinom života u gradu bili najvažniji motivi, dok su najmanje bitni bili more, otoci, muzeji, te ljetne kulturne priredbe. Dijelom se promijenila i struktura - prije devet godina najviše su dolazili individualci, mlađi i bolje obrazovani od tadašnjeg prosječnog turiste u Hrvatskoj, a u Splitu su boravili kraće i najčešće u privatnom smještaju. Sada ipak ima nešto više starijih, pa i obitelji, i borave duže u gradu.

Petrić je iz ovih, djelomično obrađenih rezultata zaključio da u Splitu treba poticati odgovorni turizam koji će izazvati što manju štetu i za baštinu, i za prirodu i za lokalno stanovništvo koje se rapidno iseljava iz povijesne jezgre.

- Ljude i život u jezgri moramo čuvati i više nego baštinu, jer svi svjetski trendovi pokazuju da se turizam najbolje razvija dijeljenjem resursa, a ne njihovom eksploatacijom, rekao je Petrić, usprotivivši se daljem rastu cruiserskog turizma, jer on ništa ne ostavlja lokalnoj zajednici. Naveo je primjer Carnival Cruisea koji prijavljuje trogodišnji profit od 1,3 milijarde eura, a na međunarodne poreze i druge takse platio je samo 1,1 posto prihoda.

Dr. Petrić istaknula je kako Splitu nedostaje marketinško profiliranje i plan na koji ga način ponuditi turistima. Strategije postoje i na gradskoj i na državnoj razini, kaže ona, i kvalitetne su, ali problem je njihova provedba. Ipak, predsjednik gradske turističke zajednice Vedran Matošić zadovoljan je rezultatima istraživanja, smatrajući da oni pokazuju ispravnost politike "prodaje priče o gradu", a ne samo spomenika. Ipak, i on smatra da je Palača previše apartmanizirana, spominjući i ideju o zabrani izdavanja novih dozvola.

Mislav Čalo iz udruge Genius Loci koja okuplja stanovnike povijesne jezgre, međutim, smatra da je za zaustavljanje pretjerane apartmanizacije već pomalo kasno.

- Turizam koji imamo nitko nije isplanirao, on nam se dogodio, i zato imamo što imamo. Sada jašemo na pobješnjelom biku, a kad on posustane ostat ćemo i bez to malo novca i bez života u jezgri, rekao je.