Igram da ne ostarim: Lords of Waterdeep – Dungeons and Dragons za bezjake

Bez obzira na to jeste li „diplomirani“ geek ili ste za igru Dungeons and Dragons prvi put čuli od Sheldona, do današnjeg datuma sigurno ste upoznati s njenim postojanjem (jer Stranger things nisu gledali jedino moja baka i jedan rođak o kojem ne pričamo). Radi se o tzv. role-playing igri (igri uloga) prisutnoj od 1970-ih godina (kao, uostalom, i većina toga), smještenoj u neki od posebno dizajniranih svjetova mača i magije. Dok je jedan igrač dungeon master (gospodar tamnice) i vodi igru, ostali preuzimaju uloge patuljaka, čarobnjaka, vilenjaka i ostalih pripadnika (Prstenove) družine i otiskuju se na avanturu života. Orci, trolovi i zmajevi samo su neke od komplikacija na koje avanturisti nailaze tijekom svog putovanja. Ponekad se radi o „običnim“ zagonetkama i logičkim zadacima koje moraju riješiti kako bi ispunili misiju. Zahvaljujući velikom interesu i sve većem broju kako službenih, tako i homemade scenarija, tzv. „kampanje“ skupine igrača mogu potrajati i godinama. Čak i uz spoznaju da je vjerojatnost da ih okolina smatra čudacima veoma velika, za okorjele igrače Dungeons and Dragons nije samo igra, već stil života. Ne usuđujem se previše pisati o ovom hobiju jer sam u njemu potpuni amater, no zato ću vam predstaviti jednu od nekolicine stolnih društvenih igara nastalih na D&D predlošku.

Lords od Waterdeep, dizajnirana 2012., igra je za dva do pet igrača smještena u jedan od popularnijih D&D svjetova, Forgotten Realms. Waterdeep, znan i kao Grad svjetala i Kruna sjevera je grad-država kojom upravlja koncil moćnih i tajanstvenih gospodara (lordova). Svaki igrač preuzima identitet jednog od njih i upošljava agente jedne od frakcija da odrađuju misije za njega. Iako je za daljnji tijek igre potpuno nebitno koju ste frakciju odabrali, uz nazive Knights od the Shield, City Guard, Silverstars, Harpers i Red Sashes teško je ne zamisliti se okružene nekakvim tolkiensko-martinovskim vedutama, kako hrabro koračate u borbu za slobodu ujedinjenih rasa. Ili bar kako ulazite u zubarsku ordinaciju ili pak govorite baki da ste na dijeti (osobno bih radije ušetala u rudnike Morije i rekla Balrogu „Ae reko štae?“). Broj raspoloživih agenata ovisi o broju igrača, a na početku 5. runde svaki igrač dobiva jednog dodatnog. Igra završava nakon 8. runde i igrači bodovima koje su skupili tijekom igre pridružuju i bonuse za koji je njihova uloga lorda specijalizirana. Naime, u igri postoji 5 vrsta misija – misterije, trikovi, ratovanje, trgovina i vjerski pohodi, a svaki lord osvaja dodatne bodove na račun određenih dviju vrsta. Avanturisti koje agenti regrutiraju su klerici, ratnici, razbojnici i čarobnjaci, no umjesto kostimirane skupine zanesenjaka predstavljaju ih bijele, narančaste, crne i ljubičaste kockice. Koliko god bi bilo zabavno slijediti predložak i „slati tri ratnika i dva razbojnika s po jednim zlatnikom da špijuniraju Kuću svjetla“, uglavnom se to svede na „plaćam tri narančaste, dvije crne i dvije kune te odrađujem misiju“ recitacije. No, to znači da ne morate poznavati svijet D&D-a, pa čak ni biti ljubitelj fantastike (mada ćemo u tom slučaju morati ozbiljno porazgovarati) da biste uživali u ovoj igri. Naravno, oni uporni mogu se pokušati do kraja držati scenarija.

LoW je školski primjer worker placement igre. Igrači postavljaju agente na slobodna mjesta diljem ploče/Waterdeepa i obavljaju akcije koje one omogućuju. Uglavnom se to svodi na prikupljanje avanturista i zlata. Tako se, primjerice, u taverni Cerekavi lav može naići na dva razbojnika u potrazi za novim „poslom“, a u kuli Barad... pardon, Blackstaff, na izrazito moćnog čarobnjaka otvorenog za sklapanje saveza. Druge su pak lokacije vezane uz karte misija i intriga te kupnju i osposobljavanje novih lokacija koje nude zanimljive mogućnosti. Isto tako, svaki put kada se netko posluži lokacijom koja je u njegovom posjedu, igrač dobija određenu nadoknadu. Iako su pravila jednostavna, igra je jako dobro izbalansirana i potrebno je pametno isplanirati korake. I najmanja sitnica može biti presudna, a osam rundi uvijek je premalo za sve ono što smo namjeravali učiniti. Naravno, to su i drugi igrači koji nam ponekad staju na put, a poseban krug pakla rezerviran je za one koji ti u zadnjem krugu, taman kada si konačno skupio sve potrebno za odrađivanje misije koja donosi 20 bodova, nametnu obveznu misiju od simbolična dva boda. Ako to nije savršen trenutak za prevrtanje stola, ne mogu zamisliti koji bi drugi mogao biti.

Sve u svemu, Lords of Waterdeep je odlična društvena igra neovisno o tome jeste li ljubitelj D&D franšize ili ne. Naravno, zanimljivija će vam biti ukoliko imalo volite žanr fantastike, pogotovo podžanr mača i magije, no može se igrati i potpuno neovisno o temi. Isto tako, može se pohvaliti i karakteristikom rado viđenom od strane većine igrača stolnih igara – gotovo pa potpunim odsutstvom elementa sreće. Tu potpuno odudara od predloška čiji su glavni simbol „kockice“ koje to nisu –oktaedri, dodekaedri i ini -edri koji ispunjavaju i zagorčavaju živote vrlih avanturista. Scoundrels of Skullport nastavak je ove igre koji donosi dva proširenja – zloslutnu tamnicu Undermountaina i podzemni grad Skullport. Uz nove lokacije, uloge i misije, otvara i mjesto za stolom još jednom igraču.

Lords of Waterdeep možete isprobati već od ove subote od 20:00 h na još jednojVečeri modernih društvenih igara Ajmo Se Igrat! u Klubu Zona. Ulaz je besplatan, a voditelj ili netko od posjetitelja će vam rado objasniti pravila ove ili neke druge igre.

 

Piše: Ivana Roguljić za Udrugu F&ST