Hrvatski nogometni savez donio je odluku o gradovima domaćinima kvalifikacijskih utakmica za Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu. Iako je još i bivši predsjednik Marković najavljivao da će u ovom kvalifikacijskom ciklusu napokon biti ravnopravno zastupljene regije, da će Split, kao drugi najveći grad dobiti dvije utakmice reprezentacije, iako Šuker redovito ističe kako mu je u planu "pomiriti sjever i jug", a Štimac je od prvog dana mandata obećavao Srbiju na Poljudu, ništa od toga se nije ostvarilo. Naime, Hrvatska će ponovno tri najatraktivnije domaće utakmice odigrati na Maksimiru (otvaranje kvalifikacija protiv Makedonije, te utakmice protiv Srbije i Belgije). Split je još jednom izigran, jer dodjeljena mu je tek Škotska u lipnju iduće godine.
 
Mnogi će reći da je i to napredak, budući da do prije koju godinu Vatrenima nije ni u primislima bilo spustiti se ispod Karlovca. Nametalo se "prokletstvo Poljuda", govorilo se da reprezentacija u Splitu ne može pobjediti (kao da bi Brazil, Nizozemsku i Njemačku sigurno demolirala da se igralo na Maksimiru). Međutim, nakon što je Hrvatska u Splitu pobjedila Gruziju u trenucima dok je opako visio plasman na Euro, uvelike zahvaljujući upravo podršci s poljudskih tribina koja je pridonjela rezultatskom preokretu, vlastima iz Rusanove su nestali i takvi banalni argumenti.

Sada će razlog vjerojatno pronaći u prijateljskoj utakmici sa Švicarskom. Slab odaziv, pogrdna skandiranja u prvom, zvižduci u drugom poluvremenu su baš ono što je gospodi na čelnim funkcijama trebalo da mogu reći "vidite da Split ne zaslužuje izabranu vrstu". Nitko neće spominjati vrući ljetni dan, blagdan Velike Gospe, skupu cijenu ulaznice za utakmicu o čijoj važnosti najbolje govori (ne)zalaganje samih igrača na terenu.
 
Splitska publika je poznata po vjernosti. Hajduk je najbolji svjedok toga. Bilo je protesta navijača protiv raznih uprava, zviždanja lošim igrama, ali posjećenost nikad nije izostala. Čak kad je Torcida bojkotirala jedinu utakmicu Hajduka u povijesti, na druge dvije tribine se natiskalo 20 tisuća ljudi. Međutim, ignoriranje, nepoštivanje, pa čak i ruganje sa Splitom (i cijelim dijelom Hrvatske i Hercegovine koji mu gravitira) ne može se ispraviti tek pokojom prijateljskom utakmicom koju "bace" samo da utišaju negodovanje.
 
Ako HNS želi pridobiti Split, onda nema kompromisa, nema Švicarske i Škotske. Kad im je već ždrijeb dao tu mogućnost, onda Split trebaju i mogu "kupiti" samo utakmicom sa Srbijom. Ni slučajno ne želim poticati nekakve nacionalne sukobe ili promicati netrpeljivost. No, činjenica je da je ta utakmica ipak više od nogometa. Tu utakmicu neće htjeti propustiti nitko. Zaboravit će se i nepravda, i godine ignoriranja, a Split će za Hrvatsku stvoriti grotlo o kakvom na Maksimiru mogu samo sanjati.
 
 
Mamićeve poslušnike na vlasti je možda malo zatekao "nepromišljen" ispad novog izbornika koji je, za razliku od poslušnika Bilića, davno izjavio da želi baš Srbiju u Splitu. Nakon toga se više ne mogu pozivati na omiljenu izliku da stručni stožer bira Maksimir i da HNS nema ništa s tim. U reprezentaciji u kojoj je gotovo cijeli stručni stožer ponikao na Poljudu, čiji je kapetan bivši igač Hajduka, a i sve veći broj igrača također, da baš nitko nema želju odigrati jaku utakmicu na "svom" stadionu u svom gradu je naprosto nevjerojatno. Dakle, odluka nije na stožeru. Odluka nije na igračima. Odluka je na HNS-u, na predsjedniku i izvršnom dopredsjedniku. A opće je poznato da Šuker i Vrbanović plešu kako Mamić svira.
 
Na kraju bi HNS-u možda bilo najbolje da i tu jednu splitsku utakmicu protiv Škotske otkaže. Ovim potezom su dodatno iziritirali već ogorčenu publiku. S obzirom na šuškanja po gradu koja govore da na vrh Torcide dolaze radikalniji ljudi, bojim se da "repku" u Splitu ne čeka ništa dobroga.