Od naših momaka broncu je kući odnio Splićanin Vinko Miše nastupivši u teškoj kategoriji plavi pojas.
Od naših momaka broncu je kući odnio Splićanin Vinko Miše nastupivši u teškoj kategoriji plavi pojas.
Kad već neukusni povici nisu mogli motivirat momke u kockastom koji se tako rado zaklinju u domoljublje na dodatni angažman kako bi ih igrom ušutkali, nadam se kako će bar motivirati Milanovića da razmisli još jednom treba li degradirati žrtvu, uspomene i tragediju koju su proživjeli ljudi iz grada heroja.
Umjesto da se od ovog slučaja napravio primjer i upozorenje, jer krivica je očito i prema ovakvom sudu neupitna, Mišiću se daje kazna koju bi dobio i neki pljačkaš – ubojica. Ili ne...jedan takav, Dubravko Žugelj, je dobio maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Može li sudac Živaljić objasniti kako se po njegovim definicijama ubojstvo dvojice nepoznatih zaštitara
Dok je ovakvih fešta, nesposobnih protukandidata bez kvalitetnih argumenata, gomile koja svoje glasove prodaje za porciju rižota i čašu piva, splitski posljedni boem će i dalje bit na vlasti. Split će krasit spomenici, križevi, kafići bez natječaja, restorani u negrađevnim zonama. O nezaposlenosti, Karepovcu i nepostojećem gospodarstvu ćemo misliti sutra... ili nećemo. Ma pusti sad to, evo Željko, legenda, opet piva!
Dojma smo kako je ovo još jedna kozmetička mjera kojom se želi pokazati kako se ipak nešto radi po pitanju zaustavljanja negativnog trenda kada je nezaposlenost u pitanju. Ipak, stanje je alarmantno i krajnje je vrijeme da se krene s konkretnim mjerama za spas mladih koji samo traže jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na rad.
The Brand je u mikrofon rekao ono što se inače priča po hodnicima u Rusanovoj. Ono što se inače govori kroz ciničan podsmijeh vladara hrvatskog nogometa dok punih ustiju žvaču masnu janjetinu na račun saveza. I hvala the Brandu što je, ničim izazvan, odlučio prestati praviti budale od navijačkog puka.
Kip Tuđmanu će krasiti Split, u to nema sumnje. Meni, osobno, neće smetati. Ali, eto, čisto da se zna, u Splitu postoji udruga "Anđeli", koja skrbi o djeci s najtežim poteškoćama u razvoju. Ne opterećuju ni gradski ni županijski proračun, sami se bore za financiranje, a budućnost im je jako upitna.
Ne vjerujem da će Mamić dugo biti iza rešetaka. On je prekrupna riba za Milanovićev akvarij. Nebrojeno puta je pokazao kako majstorski prolazi nekažnjeno. Meni je jedino žao djece i prosvjetnih djelatnika. Već po pravilu ministar Jovanović rane zadobivene u nogometnoj močvari, vida na drugim bojištima gdje su protivnici nemoćni uzvratiti.
Političari, prestanite misliti da ste najbolji, najpametniji i najsposobniji! Ostavite se stranih jezika, jer većina vani ne zna dovoljno dobro i gramatički ispravno govoriti ni hrvatski jezik. Na ovakav način je samo pitanje vremena kada će u Uniji shvatiti kako trebaju eliminirati iz natječaja za posao sve koji u životopisu imaju stavku
I daleko od toga da je naš rukomet bez problema. Baš kao košarka i nogomet, i taj sport je taoc jednog narcisoidnog čovjeka čija samovolja uništava klubove i degradira legende. No, sad nije vrijeme za tu priču. Sad je vrijeme za aplauz. Ne Gopcu, nego Aliloviću, Bičaniću, Duvnjaku, Voriju, Čupiću, Mandaliniću, Vukoviću i ostalima. Zaslužili su! Veliki su! I neka se srame svi koji imaju obraza reći suprotno!
A mediji koji ih zbog toga kritiziraju...oni će kritizirati uvijek. Da su Hrvati izgubili od Španjolaca, onda bi ti isti kritičari pisali o nedorasloj Hrvatskoj, o padu na prvom pravom ispitu, lošoj predstavi protiv velikih, o strahu od Francuza, nemogućnosti da se nose s favoritima. Jer takvi mediji i jesu tu zbog kritiziranja.
Balić je reprezentaciji puno dao. Zahvaljujući njemu Hrvatska se okitila brojnim medaljama i postala rukometna velesila. Zbog toga je slučaj Balić manja sramota od slučaja Šarić. Najperspektivniji košarkaš svijeta je izgubio nekoliko godina života zahvaljujući sramotnom odnosu KK Zakreb i HKS-a prema njemu.
Prije nekoliko dana vratar hrvatske vaterpolo reprezentacije Josip Pavić proglašen je najboljim vaterpolistom svijeta. Drugo mjesto je osvojio njegov reprezentativni kolega Miho Bošković. Vaterpolo je jedini hrvatski sport koji ima kvalitetno klupsko natjecanje u kojem se nekoliko klubova bori za prvaka (Jug, Mladost, Primorje).
Najveći među jednakima, rukometni Maradona, Ivano Balić samo je posljednji u nizu žrtava vladara hrvatskog rukometa i predsjednika rukometnog kluba Zagreb. Balić možda trenutno nije u formi. Možda po igri i ne zaslužuje poziv u reprezentaciju. Možda je njegovo vrijeme prošlo. Ali budimo realni, taj isti Balić nije bio u ništa boljoj formi
O vrijednosti ovog rezultata najviše govore slike iz svlačionice nakon utakmice. Igrači su slavili bod kao pobjedu. Slavili su gol kao sam naslov prvaka. Ponosno su obnaženi pozirali za Sammirovu Facebook stranicu. Bravo momci! Kapa do poda! Dali ste gol, osvojili ste bod....ali ste izgubili i zadnju mrvu samopoštovanja i ponosa