Volio bih kad bi konzervatori bili više konstruktivni, a manje destruktivni – kazao je nedavno Ivan Malada, jedan od vlasnika “Lvxora” braneći u Slobodnoj Dalmaciji svoj štekat uz samu katedralu Sv. Duje za kojeg nije imao sve potrebne dozvole. Za njegove pojmove zasigurno ćemo i mi biti destruktivni, no bilo bi zanimljivo čuti na koji način opravdava užas u kojeg se njegov objekt pretvorio do sredine rujna. Ne samo da stolovima i suncobranima brani pogled na katedralu, poput šake u oko djelovao je prizor kojeg smo sinoć primjetili na njegovu štekatu. Naime, na sarkofazima koji okružuju jedan od najljepših primjeraka arhitekture u svijetu, uredno su posložene tacne, čitav beštek, stolnjaci i salvete, ali i zlu ne trebalo boca kečapa i ulja, sol i papar... hej Malada, na stoljetnim sarkofazima?!
Iako su iz Poglavarstva pompozno najavili kako će stati na kraj komunalnom neredu na javnim površinama (iskreno malo je naivnih koji su u to povjerovali), ovog ljeta problem je potpuno metastazirao, a divljim štekatima, bancima, kioscima i štandovima pridružili su se i svijetleći samostojeći LED jelovnici.
Konzervatore se uoči špice sezone pitalo za stručni savjet i oni su bili jasni. Strogo su zabranili postavljanje štekata na potezu od Srebrnih vrata do Peristila (uključujući prostor na kojem se sada nalaze Lvxorovi stolovi), slobodan za prolaz u potpunosti je morao ostati prostor oko Zlatnih i Željeznih vrata, Vestibul, ali i područuje Ispod ure. Čak 70 posto Pjace trebalo je ostati slobodno za prolaz, no svjedoci smo da se štekatima tu ubrzano nadodaju novi redovi stolova, a iako se u potpunosti zabranilo postavljanje štekata od zgrade Morpurga do Stare gradske vijećnice, ovog ljeta mnogi su bez stresa večeravali i pili u „No Stressu“. Posebno se ovaj problem vidio na Grabovčevoj širini (preko koje vodi put do Jupiterova hrama) gdje je za prolaznike ostavljeno manje od metra.
Gradska vlast i ugostitelji kao da nisu svjesni da su tisuće turista u Split došli ne zbog njihovih promotivnih aktivnosti ili super senzacionalne hrane, već zbog neprocjenjive baštine prema kojoj se treba odnositi s puno više poštovanja. Naravno da nismo za to da Split izgubiti mediteranski šarm „šarenih štekata na kojima lokalci satima ispijaju kavu“, ali problem je otišlo predaleko. Za štekate pod hitno treba pronaći mjesta na području koje ne ugrožava pogled na ono jedino što Split izdvaja od ostatka svijeta.
Često se izlika za ovakvo ponašanje nalazi u opravdanjima tipa „triba ljudima dat da rade“, no jasno je kako ovakav nered koristi isključivo za brzinsko bogaćenje vlasnika objekata, njihovi konobari jednako (uglavnom bijedno) bi zarađivali i da su štekati smješteni na prikladnijim površinama. U normalnom gradu čija šira jezgra je pod zaštitom UNESCO-a, zadnja riječ trebala bi biti ona konzervatora, a ne lokalnih šerifa čiji prika, ili prika od prike, ima birtiju pa u dva ljetna mjeseca želi zaraditi za cijelu godinu. U normalnom gradu...
