„Ju mast trast as!“ - imperativno je uzviknula Ingrid Antičević Marinović okupljenima u Europskom parlamentu. Možda bi je netko i poslušao, možda bi netko Hrvatima i povjerovao, da je mogao razumjeti za što je točno naša europromatračica povjerenje tražila. Naime, ono što je EU parlamentu, a putem interneta i cijeloj javnosti, Antičević Marinović pričala ima tek blage sličnosti s engleskim jezikom. Bar drugi dio govora. Onaj prvi dio, uz zavidnu formalnu naobrazbu iz engleskog jezika koju imam, ja nisam ni približno razumio.
Osim sramotnog nepoznavanja jezika koji se više skoro ni ne ubraja u strane jezike (jer je tečno govorenje tog jezika neophodno za bilo kakvo poslovno komuniciranje i kod nas, a kamoli u Europi), govor naše izaslanice obilježile su iritantne i nepristojne gestikulacije poput prikrivanja rukama lica i usta dok govori i nervozno meškoljenje na sjedalici koje je upotpunilo cjelokupno užasan dojam ovog javnog nastupa i govora koji je, pazite sad – bio čitan s papira. Dakle, gospođa Ingrid ne samo da ne zna samostalno govoriti engleski. Ona ga ne zna niti pročitati.
Ovo je samo jedan u nizu primjera u kojima su se hrvatski političari blamirali pokušajima govorenja stranog jezika. „D dej aftr jestrdaj“ je već legendarna provala bivše premijerke Jadranke Kosor. Nedavno je i aktualni ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak odlučio na engleski pozvati strane investitore na ulaganje u Hrvatsku. Bio je tek za nijansu bolji od svojih kolegica, ali daleko od nekakve razumljive i logične komunikacije.
Ono što je porazno u ovoj cijeloj priči je činjenica da nitko od njih nije niti svjestan koliko se osramotio. Vrdoljak je nakon svog nastupa stao pred novinare i sa smješkom od uha do uha ponosno uzviknuo „a dobro sam ja to, a?“ tražeći potvrdu od okupljenih. Antičević Marinović se pita u čemu je problem. Ponosno izjavljuje kako joj nitko od kolega nije prigovorio na njenom govoru. Pa naravno da nije prigovorio kad su ljudi vjerojatno čekali prijevod od službenog prevoditelja misleći kako Marinović priča materinjim jezikom!
Evo par savjeta za naše političare koji se spremaju na govore u europskim institucijama:
1. U Europskoj Uniji svi jezici su ravnopravni i, čak i ako znate neki od stranih jezika, koristite svoj jer ga poštujete i držite do njega. Postoji službeni prevoditelj kojem je posao prevoditi vaš govor. Ako ne poštujete svoj jezik i svoju državu, zašto bi je poštovali drugi?
2. Ako je baš nužno koristiti neki drugi jezik, upišite nekakav tečaj kojim ćete se prisjetiti onog što ste učili u školi. Vjerovali ili ne, petica iz engleskog jezika iz srednje škole nije ni blizu dovoljna za uspješno snalaženje u situacijama koje zahtjevaju tečan izgovor.
3. Čak i ako mislite da ste uspješno „odradili“ govor u privatnosti pred ogledalom, to još uvijek ne znači da ste spremni za javni nastup. Ako taj jezik nikad niste koristili u svakodnevnoj komunikaciji, imat ćete problema kada dođete pred kamere.
4. I za kraj ono najvažnije: vi predstavljate jedan narod. Vi bi trebali biti ono najbolje što Hrvati imaju i kroz vas se doživljava cijela nacija. Ako vam nije važno što svojom nepismenošću sramotite sebe, bar uzmite u obzir činjenicu kako sramotite i nas. Ako Ingrid Antičević Marinović i Ivan Vrdoljak ne vide problem u svojim govorima, vidim ga ja i mene je, kao Hrvata, sram.
Političari, prestanite misliti da ste najbolji, najpametniji i najsposobniji! Ostavite se stranih jezika, jer većina vani ne zna dovoljno dobro i gramatički ispravno govoriti ni hrvatski jezik. Na ovakav način je samo pitanje vremena kada će u Uniji shvatiti kako trebaju eliminirati iz natječaja za posao sve koji u životopisu imaju stavku „aktivan rad u hrvatskoj politici“. Njihove izjave, a i gospodarska situacija u Hrvatskoj očito dokazuju kako su nepismeni i nesposobni. Oni sposobni su ionako u zatvoru.
