U Šibeniku, 1964. godine rodio se Dražen Petrović, čovjek koji je s parketa Baldekina započeo put ka upisivanju svog imena na posebno mjesto u košarkaške knjige povijesti. "Košarkaški Mozart", kako su mu tepali, od svoje je matične Šibenke, preko Cibone, Real Madrida, Portland Blazersa, New Jersey Netsa te nacionalne reprezentacije Jugoslavije, kasnije Hrvatske postao najbolji hrvatski košarkaš u povijesti i jedan od najboljih igrača iz Europe koji su ikad skakali pod obručima NBA lige. Dražen je i danas ime koje se prepoznaje u gotovo svim dijelovima svijeta. On je ikona, simbol. On je onaj kojeg čak inozemni košarkaški stručnjaci stavljaju uz bok najvećima. Dražen je legenda.

Točno trideset godina poslije (1994.), u istom gradu rođen je Dario Šarić. Svoje prve koševe je pogađao na istom mjestu gdje i Dražen, u legendarnoj Šibenskoj dvorani. KK Šibenik danas nije ni sjena Petrovićeve Šibenke, pa Šarić nije imao priliku iskazati svoj potencijal u tom klubu. Kao petnaestogodišnjak, s titulom najtalentiranijeg mladog igrača Europe, a možda i svijeta, prešao je u KK Zagreb. Dok su skauti europskih i NBA velikana s nestrpljenjem čekali da se taj supernadareni dječak pokaže u jačem klubu, Zagreb je, pod mecenstvom HDZ-ovog moćnika Tomislava Karamarka, počeo slagati za domaće okvire snažnu i skupu momčad. Sa šesnaest godina Dražen je osvajao prvenstvo Jugoslavije pogađajući trice i slobodna bacanja u ključnim trenucima neprirodnom mirnoćom, vidno uživajuću u pritisku kakvog nisu podnosili ni mnogo stariji i iskusniji od njega. Sa šesnaest godina Šarić je sjedio na klupi Zagreba bez da mu se pruži mogućnost da iskaže svoje sposobnosti.

Nakon što je tri, za svoj igrački razvoj vrlo bitne, godine proveo bez prave prilike u klubu, Dario je dogovorio prelazak u španjolski prvoligaš Atletic Bilbao. Budući da su Baski u Šariću vidjeli igrača za budućnost, pustili su ga u Split na jednogodišnju posudbu da se razvija i iskaže u mladoj momčadi, u klubu koji je godinama poznat po stvaranju dobrih košarkaša. U tom trenutku uprava KK Zagreb radi sramotan potez i od Bilbaa za Šarića traži okruglih milijun eura. Milijun eura za dječaka koji u tri godine nije u zbroju skupio 40 minuta seniorske košarke, koji nije bio u planovima trenera, koji je stagnirao, ako ne i propadao zbog nečijih nerealnih ciljeva i loše politike.

Rezime cijele situacije: Bilbao odbija platiti tu nerealnu cifru, Zagreb ne odustaje od iste, a Šarić nema pravo igrati za Split. Slučaj je već mjesec dana na arbitraži FIBA-e, negdje duboko u nekoj ladici, nekog činovnika koji očito ne radi svoj posao. Šarić čeka, Split čeka, a vrijeme prolazi. Strani treneri s gnušanjem gledaju kako nesposobni gramzivci u Hrvatskoj uništavaju najveći potencijal europske košarke. Da Split još uživa ugled kojeg je osamdesetih godina imala Jugoplastika, vjerojatno bi se ovaj slučaj promptno riješio.

Da hrvatska košarka uživa ugled koji su nam devedesetih donjeli genijalci predvođeni upravo Draženom, vjerujem da bi i onda neugodni incident sa Šarićem bilo vrlo brzo okončan. Na nesreću svih onih kojima je interes hrvatske košarke na prvom mjestu, jedini koji bi mogli promjeniti nešto su upravo oni koji su i odgovorni za srozavanje ugleda hrvatske košarke. Upravo oni su i dozvolili da se dogodi slučaj Šarić.

Gospodin Danko Radić, još jedan Šibenčanin, predsjednik HKS-a, bivši košarkaški sudac je privatizirao organizaciju kojom stoluje. On je alfa i omega, čovjek koji sam o svemu odlučuje. Od 1995. godine, kada je postao glavni tajnik saveza, Radić upravlja hrvatskom košarkom. Simbolično, posljedni zapažen rezultat Hrvatske na velikim natjecanjima je bronca sa Svjetskog prvenstva 1994. Dakle, reprezentacija koja redovito osvaja medalje na natjecanjima kadetskih i juniorskih uzrasta (dakle, talentirane djece ima) već 18 godina nije ostvarila dobar rezultat na nekom od ozbiljnijih natjecanja. Upravo čovjek odgovoran za sve to imao je u svojim rukama sudbinu Daria Šarića.

Savez je jednostavno morao utjecat na KK Zagreb da se mladiću ukaže prava prilika. Kad već nisu tu reagirali, onda im je dužnost bila da ga zaštite od neprimjerene odštete koju isti klub traži za njega. Ako su i tu kiksali, onda sad imaju posljednju priliku da lobiraju u FIBA-i, ne bi li se arbitraža što prije okončala da Šarić napokon postane dio splitske košarkaške bajke koju stvaraju Vujčić i ostali.

"Svi smo mi bili talentirani, ali Šarić je jedna druga dimenzija." jednom je progodom izjavio Roko Leni Ukić. Takav igrač jednostavno mora biti projekt za dobrobit hrvatske košarke. Kad je on u pitanju, sitni i sebični interesi moraju biti stavljeni po strani, a Šarićeva budućnost mora biti prioritet. Ne govorimo ovdje o sinu nekog poduzetnika, "filhu" nekog moćnika kojeg se na silu gura da igra, a on to ne zaslužuje. Ovdje se radi o kapitalcu kojemu treba pomoći da postane ono za što je predodređen - novi Dražen, nova igračina, nova legenda.