Hajduk je na Poljudu poražen od Intera s glatkih 3:0 u utakimici koja je bila rijetko viđeni spektakl. Utakmicu takvom nije napravio rezultat. Nije tome pridonio ni bivši europski prvak, koji je još uvijek nespreman za sezonu. Na žalost, spektakl nisu napravili ni hajdukovi igrači. Ono zbog čega se danas u svim izvještajima s utakmice rezultat sporadično spomene jest Torcida.
Pune tribine, pjesma i navijanje tijekom cijele utakmice je kulminiralo od 85. minute do 10 minuta nakon sučevog posljednjeg zvižduka. Svih 35 000 ljudi na nogama, pjevaju, plješću, skandiraju, slave. Slave poraz svog kluba, opraštanje od Europe već u prvoj utakmici 2. pretkola, na svom stadionu, pred nekoliko desetaka gostujućih navijača koji su zbunjeno promatrali feštu vjerojatno se pitajući je li njihov Inter zaista dobio utakimcu. Ni jedan zvižduk, ni jedna uvreda prema svojim ljubimcima. Samo jedno veliko "bravo" zato što su dali sve od sebe, zato što su pokušali, zato što do zadnje minute nisu prestali težiti barem za počasnim golom. Hajdukovim navijačima je to dovoljno da tim igračima priušte nešto što, ma koliko im karijera bila uspješna, neće doživjeti nigdje van Poljuda.
Istina je da je, i s pola snage, Inter drugi svijet prema Hajduku. Istina je da su "bili tići" bili preplašeni pred igračima koje su do jučer gledali na televiziji i željeli biti kao oni. Teško je ohrabriti ekipu kad oni koji bi ih trebali hrabriti manje vjeruju od samih igrača. Istina je da je Wesley Sneijder klasa za sebe, te da mu nitko od ostalih 21 igrača na terenu tehnički nije ni blizu. Svaki njegov kontakt s loptom je izazivao strahopoštovanje u Radoševiću i Andrijaševiću zbog kojeg se nisu imali hrabrosti ni približit Nizozemcu, a kad bi i krenuli u napad, Sneijder bi ih se lakoćom oslobodio. Čak su mu nekoliko puta i uspjeli oduzeti loptu, ali je tada iskusni lisac podlo simulirao prekršaj koristeći autoritet kod suca. Istina je i da je Ante Vukušić počeo solirati po terenu, forsirati gol i u situacijama kad su mu suigrači u boljoj poziciji od njega. Očito Ante u zadnjim utakmicama igra više za skaute u poljudskoj loži, nego za sjevernu tribinu.
Također je istina da konačan rezultat nije vjerni prokaz stanja na terenu. S obzirom na prikazanu igru, Hajduk je zaslužio puno više od uvjerljivog poraza. No, i rezultat, i igra padaju u drugi plan kada nogometna veličina poput Javiera Zanettija u prvoj izjavi nakon utakmice naglasi veličanstvenu atmosferu. To je čovjek koji 20 godina igra profesionalni nogomet na najvišoj razini. Ako on kaže da je onaj ugođaj više od nogometa, onda ta izjava zaista ima svoju težinu.
Torcida je davno "prerasla" Hajduk i kvalitetom i organizacijski. Da ilustriramo, ako je Hajduk opet ispao u pretkolu Lige UEFA, Torcida je onim sinoć osvojila Ligu prvaka. Njihova pobjeda je u tome što su Interovi igrači, kada su ostali sami sa svojim mislima, makar na trenutak pomislili "da mi je barem jednom odigrati utakmicu, a da su ono moji navijači". Nakon sinoćnjeg dekora, ta misao je neminovnost. O tome sanja svako dijete koje je ikad udarilo loptu.
Pjesma kaže "tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude". Isto tako stranac nikad neće znati što to veže Hajduk i njegove navijače. Svi oni kojima Dalmacija nije u krvi mogu samo zavidno maštati da će jednom biti dio nečega onako veličanstvenog. Ako za Barcelonu kažu "mas que un club" ("više od kluba"), onda je Hajduk više i od toga. Hajduk je religija, način života. Hajduk je ljubav, a ne đir. Zato naklon do poda Poljudskom sjevero-istoku, srcu cijelog stadiona, srcu cijele Dalmacije. Hajduk živi vječno, jer dok je Torcide, bit će i Hajduka.
FOTOGALERIJU POGLEDAJTE NA NAŠOJ FACEBOOK STRANICI
