Stanje u Hrvatskoj je iz dana u dan gore. Država nepovratno klizi prema dnu. Svakodnevno slušamo nove crne prognoze, svjedočimo novim štrajkovima, prosvjedima. Političari su omraženi, povisuju cijene, smišljaju nove poreze, naplaćuju sve što se naplatit može (u ovo vrijeme suša i toplinskog udara otočani i Zagora su po enormno visokim cijenama plaćali čak i vodu za piće). Ovo bi lako mogao biti još jedan u nizu tekstova pun negativnih konotacija o Vladi. Gospodin Čačić i ostali su nepresušan izvor inspiracije. Međutim, pokušajmo situaciju pogledati iz druge perspektive. Koliko mi Hrvati uopće imamo pravo očekivati bolji život? Koliko ga zaslužujemo? Što radimo da stanje popravimo?

Biblija kaže da je Bog dao čovjeku talenat i slobodnu volju da taj talenat prepozna, oplemeni, razvije i iskoristi. Slično je i s našom domovinom: tek na očaranim licima stranaca zapravo shvatimo u kojem raju živimo. Jedna od najljepših obala u Europi, kristalno čisto more, zemlja s tisuću otoka, blaga, za ljetni turizam idealna klima u Dalmaciji. Ravna Slavonija s hektrima i hektrima plodnog tla omeđenog rijekama. Lika - bistri izvori, brdovit krajolik o kojem Austrija i Bavarska mogu samo sanjati. Postoji li i jedna druga nacija na svijetu koja je iz nepunih 5 milijuna ljudi proizvela toliko svjetskih i olimpijskih medalja? Kako izreka kaže "izmislite sport, dajte nam 5 godina i mi ćemo vam dati svjetskog prvaka". A što smo mi sa svim tim bogomdanim kvalitetama učinili?

Najlakše je dizat glas na političare. Oni su nas pokrali, oni su nas srozali, vode nas u propast, svaka vlast je ista. No, mi smo ti koji političare biraju. Mi smo ti koji dovode ljude na vlast, pa onda opet vraćaju one prošle, i tako redom. Jednom sam čuo da je demokracija vladavina budala. Broj natprosječno inteligentnih ljudi je manji od broja ljudi ispodprosječne inteligencije. Samim time, po teoriji jedan čovjek = jedan glas, ispada da vlast bira većina, odnosno - budale. Teorija je malo ekstremna, međutim ako analiziramo presjek hrvatskog društva i kulturnu scenu, shvatit ćemo da nije ni daleko od istine.

Pogledajmo glazbenu industriju. Naime, u Hrvatskoj je jedina prava glazbena zvijezda amaterska porno glumica očajnih glasovnih sposobnosti i tragikomičnih tekstova. Kod nas koncerte rasprodati mogu samo izvođači čiji nastupi neodoljivo asociraju na pireve. Budući da je piratstvo zavladalo glazbom i od prodaje albuma se ne može živjeti, lako je zaključit da od glazbe zarađuju samo i isključivo oni koji nastupaju, dakle pjevači lakih nota i banalnih stihova. S obzirom da publika stvara zvijezde, jasno je da je većinska hrvatska glazbena publika željna isključivo glazbe uz koju alkohol lakše klizi, a čaše zvonko pucaju.

Hrvatska je država u kojoj se mise uplaćuju za stradale u sapunicama. Država u kojoj većina ljudi nikad nije pogledala filmski trilogiju "Kum", ali je "Larin izbor - izgubljeni princ" tjednima najgledanija predstava u kinima. Hrvatska je zemlja u kojoj 90% ljudi nije niti pročitalo članak o najboljima na državnoj maturi, ali zato svi znaju nabrojat top pet bisera Ave Karabatić. Kod nas književnici, pjesnici, romanopisci svoj talent tretiraju kao hobi. Kao ono čim se bave kad imaju vremena, a ne kao izvor zarade. U isto vrijeme starlete, modni kritičari, skandal - majstori, eventuše i slični žive od svog "rada".

U Hrvatskoj cijene goriva, struje i plina rastu jer su "među nižima u Europi". Pri tom se misli na EU, gdje je kvaliteta života višestruko bolja, a prosječna plaća neusporedivo veća od naše (realne, a ne one prevarantske koja se spominje u medijima). U isto vrijeme plaće se smanjuju jer su "najveće na Balkanu", premda su na tom istom Balkanu troškovi života neusporedivo manji. Hrvatska je zemlja u kojoj takvi argumenti onih na vlasti prolaze.

Hrvatsko društvo čine oni koji uvijek imaju rješenje za tuđe probleme. Međutim, sa svojima se ne snalaze najbolje. Hrvati su uvijek spremni ismijat trud drugog da ukaže na nepravdu, da se izbori za sebe, ali su onda zapanjeni i izrevoltirani nedostatkom podrške ostalih kad se oni sami odluče borit za sebe. Eklatantan primjer su prosvjedi: danas prosvjeduje Jadrankamen, jučer su prosvjedovale radnice Kamenskog, sutra će prosvjedovati brodogradilišta ili netko treći. Svi su nezadovoljni istim stvarima, ali nisu u stanju pružit potporu jedni drugima. Nisu u stanju stvoriti kritičnu masu koja je sposobna isprovocirat promjenu.

Hrvatska može napravit bojno polje od Gay PRIDE-a samo iz razloga što nedostaje odgoja, društvene razvijenosti, obrazovanja i inteligencije da se sjedne i razgovara argumentima. Hrvatski "argumenti" su:
a) "Ti podržavaš paradu?? Razbit ću ti glavu, pederska nakazo!!!!"
b) "Kažeš, ne podržavaš paradu?? Homofobna, primitivna, katolička seljačino!!!!"

Hrvatska je zemlja u kojoj je već danima jedina bitna vijest hoće li Luka Modrić potpisati za Real. Ide se toliko daleko da jedan od posjećenijih portala ima kronološke, iz minute u minutu vijesti koje prate taj "događaj od životne važnosti za sve nas". Kao da će se ikome od nas život promjenit ako nacionalni heroj Luka ostane u Londonu.

Hrvatska je zemlja u kojoj ljudi javno, bez trenutka zadrške, bez razmišljanja žele smrt nekome koga možda nikad nisu ni upoznali zbog navijačkih afiniteta. "Želim ti smrt u najvećim mukama!!" javno, na očigled svih, na internetu napiše momak od svojih 25 godina samo zbog različitog viđenja nogometne utakmice! Ako on, u najboljim i najproduktivnijim godinama svog života ne razmišlja o tome što, kad i kome govori, ako nema dovoljno inteligencije da razluči važnu stvar od nevažne, kakvu perspektivu ima? Što on može pružiti društvu?

Hrvatska je država u kojoj svatko studira. Država koja ima jako velik postotak visoko obrazovanih. Ali ima i enormno visok postotak onih koji rade posao za koji su prekvalificirani ili ne rade uopće. Daj, nabavi potvrdu od doktora, od psihijatra, od države! Otac ima PTSP, mama u invalidskoj mirovini, plati doktoru da napiše da dijete ima astmu, sklepaj 59 bodova i upiši ga u gimnaziju. Nije dorastao programu? Ma nema veze, izgurat će nekako, upisat će pravo, ekonomiju. To ionako svi završe. Zanimljivo kako baš u Hrvatskoj, pored toliko magistara ekonomije državna ekonomija propada, a pored toliko pravnika baš pravosuđe ne funkcionira.

Ako smo od Seve i Vjekoslave Huljić stvorili umjetnice, ako su nam Ava i Modni Mačak viđene ličnosti čije se mišljenje uvažava, ako nam je Luka glavni problem, pa zar nije logično da nam onda i Čačić bude alfa i omega?! Ako se onaj tko ode iz države smatra pametnim, ako je mladima smisao života subotnji izlazak, ako je jedina potrebna, ali neophodna kvalifikacija u potrazi za posao rodbinska veza, je li zaista iznenađujuće što su Kerum i Bandić od naroda izabrani vlastodršci?! Da, Bog nam je dao mnogo, dao nam je potencijal i resurse. Ali Bog nas jei kaznio davši nam talenat destrukcije i sposobnosti da sami sebe dovedemo do dna....i na tom talentu nije štedio.